Bio sam neugodno iznenađen kad sam prije nekih mjesec dana dobio informaciju da je nasred trga u knjižari Ljevak čitav izlog posvećen homeopatiji. Na sreću po moje psihičko zdravlje, tu informaciju sam od tada smetnuo s uma. Međutim, primio sam neugodni podsjetnik prije nekoliko dana kad sam iz prve ruke ugledao taj izlog.
Ne mogu ni zamisliti koliko je ljudi palo na ovaj marketinški štos na tako prometnom mjestu. Homeopati mora da luduju od sreće. Naravno, riječ je o knjizi ‘Homeopatijom do zdravlja’ autora Darka Ropca, još jednog od naših medicinara duboko uronjenih u alternativne budalaštine.
Pitanje koje nam izlog postavlja jest: “Možete li zamisliti lijek koji će vam pomoći a da pritom neće izazvati nuspojave, da nakon njegove primjene neće biti kontraindikacija ni interakcije s drugim lijekovima?”
Ne, ne mogu. Kako bi rekli u anglosaksonskim predjelima: No effects = No side effects.
Zanimljive su i slike s izloga, odnosno same naslovnice, koje su pažljivo odabrane da asociraju na prirodu, time implicirajući da je homeopatija na neku ruku “prirodna medicina”. Nažalost, to je dobro osmišljena propaganda čiji je jedini cilj da javnosti skrene pozornost s činjenice da je homeopatija obična voda, a ne kojekakav “prirodan” oblik liječenja.
Knjiga u cjelini je izrazito opasna (uostalom, kao i knjiga Romane Đekić), navodeći mnoge bolesti koje mogu biti opasne po život u nedostatku adekvatnog, pravovremenog liječenja. Da ne nabrajam previše, citirat ću dio službenog opisa knjige:
Na 243 stranice obrađuju se 132 bolesti ili stanja kod kojih se može primijeniti homeopatsko liječenje.
Detaljno su obrađene teme koje se odnose na bolesti i stanja srca i krvnih žila, spolnosti i plodnosti, alergija, dišnog, probavnog i mokraćnog sustava, sustava za kretanje, kože, kose i noktiju, očiju, usta, uha, grla i nosa, mozga i živčanog sustava, duševnog aspekta ličnosti, infekcija, dječjih bolesti i hormonalnih poremećaja.
Bez brige; tumor, rak, kardiovaskularne bolesti, Alzheimerova, zarazne bolesti… Sve je tu.
Iako će homeopati očajnički umanjivati potencijalnu opasnost ignoriranja konvencionalne medicine inzistiranjem da je homeopatija na neki način “integrirana” s klasičnim metodama liječenja, promatranjem brzo postaje jasno da to nipošto nije istina. Jedna od prvih stvari koje čitatelj primijeti u ovoj knjizi jest istaknuto upozorenje:
Djelotvornost homeopatskih lijekova umanjena je kad se istovremeno uzimaju: kortikosteroidi, antibiotici, jaki analgetici, snažne psihoaktivne tvari, imunomodulatori, imunosupresori
Pitam se na koji način će takvo upozorenje djelovati na tipičnog kupca ovakve knjige, koji vjerojatno a priori već ima određene sumnje prema konvencionalnoj medicini. Naravno, velika je mogućnost da se u slučaju bolesti pojedinac okrene homeopatiji, zapostavljajući ili u potpunosti ignorirajući konvencionalne (učinkovite!) metode liječenja.
Također, istaknuta je ova tabela:
| HOMEOPATSKI LIJEK | KLASIČNI LIJEK |
| Interakcija: NE | Interakcija: DA |
| Nuspojave: NE | Nuspojave: DA |
| Kontraindikacije: NE | Kontraindikacije: DA |
| Štetno djelovanje: NE | Štetno djelovanje: DA |
| Polipragmazija: NE | Polipragmazija: DA |
Da, siguran sam da je cilj “integracija” s klasičnom medicinom i njeno “komplementiranje”. Još bih bio toliko slobodan da za homeopatiju dodam… Djelovanje: NE.
U uvodnom opisu homeopatije, dr. Ropac piše:
Prvu veliku praktičnu primjenu i potvrdu učinkovitosti homeopatije doživio je Hahnemann tijekom pandemije kolere u Europi 1831. godine. Predložene preventivne mjere i homeopatsko liječenje bili su toliko učinkoviti (snižavanje pobolka i smrtnosti) da se homeopatija počela naglo širiti preostalim dijelom Europe.
Mislim da bez nekog rizika mogu staviti ruku u vatru za tvrdnju da je ključ u danas zdravorazumnim preventivnim mjerama. Homeopatske bolnice su bile sterilnije od ostalih, a za razliku od tipičnih liječnika tog vremena koji su uglavnom činili štetu, u homeopatskim bolnicama nisu činili ništa (homeopatija je voda) – odatle privid učinkovitosti, u usporedbi sa aktivno štetnim metodama. Podsjećam, u to vrijeme nije bilo moderne medicine niti ikakve znanstvene utemeljenosti za terapiju, za razliku od danas kad postoje objektivna mjerila o učinkovitosti. Naravno, dr. Ropac bi to trebao znati ako je objektivan i kompetentan.
A opis Hahnemannovog “genijalnog otkrića”, potenciranja? Citiram:
Suština otkrića je ta da što je supstanca više potencirana (više puta razrijeđena i protresena), terapeutski učinak je veći, uz istovremeno poništavanje toksičnog efekta.
Postoje li dokazi za ovu tvrdnju? Naravno da ne. Ovdje se radi o najobičnijem magičnom razmišljanju, bez trunke znanosti koja bi objasnila taj princip. Dapače, taj temeljni princip homeopatije se kosi s dobro utvrđenim zakonima svijeta koji nas okružuje. Kako i sama knjiga navodi u nastavku:
Tako u razrjeđenjima većim od 1024 (D24, C12)¸više nije moguće dokazati niti jednu molekulu aktivne supstance (Avogadrov broj), a energija je potencirana.
Abrakadabra. Ćiribu-ćiriba. Homeopatija. Podsjećam, dr. Ropac je završio medicinski fakultet i ugledan je član liječničke profesije u nas. I znanost mu očito nije toliko bitna u rasuđivanju svijeta.
A što je s tvrdnjama da je homeopatija samo placebo? Još jedan istaknuti dio knjige:
Izaziva li homeopatski lijek samo placebo efekt? Rezultati homeopatskog liječenja dojenčadi i male djece te primjena u veterini pobijaju postojanje samo placebo efekta.
Samo ta rečenica je dovoljna da nam pruži dvojaki izbor glede dr. Ropca – on je ili nekompetentan liječnik ili svjesni prevarant. On ili ne razumije što je placebo, ili svjesno iskrivljava njegovo značenje. Placebo nije samo psiho-neurološka reakcija na inertnu tvar, placebo je i statistička “buka” koju se treba strogo i objektivno kontrolirati pri ispitivanjima. To homeopate, naravno, ne zanima. Oni će rado zloupotrebljavati nepotpuno javno mnijenje što se tiče razumijevanja placeba i tako će demagoški promovirati svoj magični lijek.
U knjizi postoji i poglavlje o znanstvenoj podlozi homeopatije. Neću se posebno dirati ove sekcije jer je tipičan primjer šarlatanskog cherry-pickinga slabijih, pozitivnih studija uz ignoriranje većine kvalitetnih, negativnih. Međutim, o stručnosti i profesionalnosti dr. Ropca dovoljno govori ovaj istaknuti paragraf:
Znanstveno je dokazan prijenos neke energije na otapalo.
Time dr. Ropac želi čitatelja uvjeriti da je homeopatija znanstveno utemeljena, a taj stav potkrepljuje navodom jedne studije koju je objavio Luc Montagnier. To istraživanje ne samo da se ne dira homeopatije, već rezultati (takvi kakvi već jesu) se kose s homeopatskom paradigmom (specifično – potenciranjem), a i istraživanje je već navelike diskreditirano i ismijano. Primjedba PZ Myersa je na mjestu: “Tko je ovo odobrio, autorova majka?”
Knjiga ima i listu “korisnih” savjeta, od kojih prvi počinje ovako:
Nikada ne prekidajte klasičnu terapiju samoinicijativno.
Zvuči dobro, zar ne? Da, ako ignoriramo ostatak knjige po kojem je homeopatija manje/više uvijek superiorna po učinkovitosti i manje štetna od konvencionalne medicine. Ovo je ipak tek najobičnije pravno ograđivanje od strane dr. Ropca. Tragedija postaje jasnija s drugom rečenicom ovog savjeta…
U vezi s [prekidom klasične terapije] obavezno se konzultirajte sa svojim liječnikom homeopatom.
Eto, posljednji, jasni korak parazitske infiltracije šarlatanstva u domenu konvencionalne medicine. Tako je, nemojte pitati svog pravog liječnika smijete li prekidati terapiju – pitajte babu vračaru, astrologa, homeopata.
Za oko mi je zapeo i drugi savjet s liste:
Nikada ne uzimajte homeopatske lijekove samoinicijativno u visokim potencijama. Djelovanje tih lijekova može biti snažno i dubinsko pa može dovesti do pogoršanja temeljna kliničke slike. Ako se liječite homeopatskim pripravcima, neka to bude u D potenciji, a iznimno u C potenciji (nikad više od 30C).
Daleko od toga da ću ijedan homeopatski savjet uzeti za ozbiljno, no kod ovog savjeta ne samo da je sve netočno, već je u gotovo savršenoj dijametralnoj suprotnosti sa stvarnošću! Homeopatski lijekovi u nižim razrjeđenjima čak i imaju određeni broj preostalih molekula aktivne tvari. Nasreću, i to razrjeđenje je preveliko da bi imalo utjecaj na organizam. Podsjećam – kod homeopatije su aktivne tvari najčešće one koje su štetne u većim dozama, a magijom homeopatije one navodno postanu ljekovite. Tako, rekao bih, ako baš morate koristiti homeopatiju, koristite je u što većim razrjeđenjima da se ne izlažete dubioznim aktivnim tvarima koje nemaju nikakve šanse da vam pomognu. Dapače, radije popijte odmah čašu čiste vode i utažite žeđ, jer će to imati daleko bolji utjecaj od bilo kojeg homeopatskog lijeka.
Za kraj, citirat ću neke istaknute dijelove knjige koji su zanimljivi po svojoj potpunoj nepovezanosti s istinom i naravno, velikoj potencijalnoj opasnosti:
Infekcija HPV-om najčešća je spolno prenosiva bolest. Homeopatski lijekovi podižu specifičnu otpornost na virus.
*****
Za razliku od klasične medicine homeopatsko liječenje znatno je učinkovitije i bezopasnije, odnosno bez pojave drugih neželjenih poteškoća.
*****
Homeopatski pripravci djeluju snažno protuupalno i tako omogućuju smanjivanje doze kortikosteroida i imunomodulatora koji se koriste kroz dulje vrijeme. Ujedno djeluju na usporavanje procesa i nastanak komplikacija.
*****
Prije sezone gripe dobro je zaštititi se cijepljenjem. Postoji vrlo učinkovito homeopatsko “cjepivo”.
*****
Kako biste bezbrižno proveli godišnji odmor, opskrbite se osnovnim homeopatskim lijekovima, pa vam liječnik neće biti potreban za svaku “sitnicu”.
Možda je okrutno od mene, ali pitam se da li je dr. Ropac ovim štivom uspio anulirati sve dobro što je napravio u svojoj dugoj karijeri kao liječnik “inferiorne” konvencionalne medicine.
Laku noć, sretno.
laik-a-skeptik 
“Djelovanje tih lijekova može biti snažno i dubinsko … ” 🙂
James Randi voli svoja predavanja upotpuniti predoziranjem homeopatskim lijekovima:
Da, ali kako kaže jedan “vrsni” homeopat na jednom forumu:
Dakle, nemoguće se predozirati homeopatijom na taj način. Osim kad je moguće. Naravno, nije bitno da li protuargument ima ikakvog smisla ili se uopće slaže s homeopatskom teorijom. Kako je lijepo imati nereguliran modalitet liječenja gdje svaka budala može imati diplomu i braniti svoj stav na najprljavije neprofesionalne načine.
ej, zanimljivi su mi tvoji postovi. pises s entuzijazmom i gorljivo branis svoje stavove i znanstvenu metodu. zabavni su mi i primjeri kojima ilustriras neke pogreske u zakljucivanju. doduse, nepravedno kritiziras samo jednu stranu – alternativu. dominantnu paradigmu znanosti, medicine, fizike, svega.. ne gledas previse kroz prizmu skeptika. ali bozemoj, potrebno je zauzet neko stajaliste da se ne izgubis u moru relativizma 😉
nego, mene zanima, jel si igdje naletio na jedan dobar razlog zasto se placebo ne prizna ko lijek? ak djeluje zakaj ne koristit? zato jer ne znaju na koji nacin djeluje nije dobar argument jer se masa lijekova koristi usprkos tom neznanju. mozda je problem u tome kaj se placebo ne moze materijalizirat odnosno industrijski proizvest vec ovisi o samom lijecniku odnosno osobi koja daje tu secernu tabletu ili solnu injekciju.
Fala.. ustedio si mi trud koji u biti nebih niti ulozila u ovako objektivni nastup autora 🙂
A što je po tebi objektivnost, molim lijepo?
Ja sam mislio da je objektivnost kada se držiš činjenica, a ne nekakvo robovanje lažnoj neutralnosti.
E pa nisi objektivan! Da jesi ne bi se ko pijan plota držao rezultata onih stotinjak dvostruko slijepih kliničkih ispitivanja koja dokazuju da homeopatija ne djeluje, već bi uzeo u obzir i da je bratu od strica Mirkove tetke homeopatija pomogla! 🙂
Tvoj argument je da, ako sam skeptičan, skepticizam moram upotrijebiti bez diskriminacije, na sve teme. Taj dio argumenta stoji. Međutim, ti impliciraš da ja moram pisati i o nekim drugim temama… Da bih bio nekako fer? Dominantna paradigma je u pravilu dominantna s razlogom – potkrjepljena je dokazima. I zato će većina kritike već po definiciji ići prema onome što se otvoreno kosi s dobro utemeljenom paradigmom, a sve bez dokaza. Uostalom, otvoreno sam pisao npr. protiv WHO-ovog novog stava o mobitelima kao uzročnicima raka – kritizirao sam znanstvenu utemeljenost argumenata. Nitko ne kaže da je klasična medicina savršena, a njen status nema veze sa statusom terapeutski bezvrijednih (i štetnih) alternativnih modaliteta.
Apsolutno, placebo ne smije i ne bi smio biti prihvaćen kao lijek. Kao prvo, placebo je zasnovan na varanju pacijenta, na iskrivljavanju njegovih očekivanja. Time se dugoročno potkopavaju i nagrizaju temelji medicine. Laganje pacijentu nije dozvoljeno u liječničkoj struci. Uostalom, upotrebom placeba idemo protiv edukacije pacijenta. Educiranoj osobi koja je opremljena alatkama kritičkog razmišljanja nitko neće moći “prodati” da će im magična šećerna pilulica pomoći u bolesti. Što nam je onda činiti? Da napravimo korak unatrag po pitanju prosvjetljenja ljudi?
A najvažnije je to da placebo u pravilu ne popravlja objektivna, već subjektivna zdravstvena mjerila. Tako se korisnik homeopatije može osjećati izvrsno (uslijed smanjenja stresa i sl.), dok bolest i dalje razara njegov organizam. Ne samo da to nije terapeutski opravdano, već je potpuno kontraproduktivno. Placebo, nažalost, nije nekakva mitska moć samoizliječenja koju pokvareni farmaceuti nastoje zataškati.
Evo ti link na dobar intervju u kojem se detaljno objašnjavaju neki aspekti placeba:
http://www.brainsciencepodcast.com/bsp/neurobiology-of-placebos-with-fabrizio-benedetti-bsp-77.html
🙂 Bravo !!!!!
Toliko napadati homeopatiju može samo krajnje ironična i skeptična osoba, ali i krajnje desničarski orijentirana, tvrda ličnost kojoj je njena logika, um, jedini Zakon. Suptilnost homeopatskog liječenja nikada mu neće biti dostupna, jer se traži mnogom više..
Hm, prvo:
Medicina nije znanost nego umijeće liječenja.
Nadalje, bar jedan homeopatski lijek se koristi u svim ordinacijama svijeta, svaki dan spašava tisuće života i člankopisac bi ga morao poznavati kad već nastupa s pozicije s racionalista?
Placebo je najslabiji dio članka i tu se vide sve slabosti razmišljanja s pozicije “izoliranog uma”. Dragi gospodine, placebo ima učinkovitost koju većina lijekova može samo sanjati i loš je onaj liječnik koji to ne umije koristiti. Vaše moraliziranje je na tragu prosvjetiteljstva iz pretprošlog stoljeća koje se održalo do danas kroz medicinu utemeljenu na marketingu čemu i homeopatija pripada.
^_^
Čini se da je Nikoli dosadilo odgovarati na uvijek iste “argumente”.
Što se tiče medicine, da, dolazi od latinskog ars medica – umjetnost liječenja. To značenje se podrazumijeva i u svakodnevnom govoru, međutim po svojoj metodologiji medicina je znanost. Ona podrazumijeva promatranje, pokuse koji se neovisno provjeravaju, kritičko zaključivanje o zakonitostima i mehanizmima koje se pojavljuju, proučava uzroke i posljedice i donosi zaključke koji se mogu provjeriti itd. itd.
Zbog nepostojanja navedenog, homeopatija nije znanost. A nije ni umijeće liječenja.
A što se tiče placeba, iako je Nikola već nebrojeno puta ponovio, on se opaža samo kao subjektivan osjećaj poboljšanja stanja. Placebo ne liječi za razliku od pripravaka zloglasne farmaceutske industrije koji to mogu. Npr. antibiotici uspješno liječe bakterijske upale što placebo ni uz najbolju autosugestiju ne može.
Hvala Ajgore. Da, malo je zamorno uvijek odgovarati na iste stvari. Srećom ima drugih voljnih popuniti skeptičnu rupu 🙂
Mozda da se napravi FCA ( Frequently Comment Answers) ? 😀
Da znaš, nije to loša ideja. Nekakav fiksni i jasno vidljivi FAQ na kojeg u najgorem slučaju uputim ljude. Tipa što jest a što nije placebo itd…
Upravo tako!!! Govori s visine, kao krajnji konzervativac i poslužitelj ortodoksne medicine i farmaceutske /korporacijske i manipulatoske/ industrije. Upravo mi je iz bolnice stigla susjeda, starija gospođa, inače je bila vrlo vitalna, , nakon dugog pokušavanja da ju spase od njih samih i njihovih pogrešaka . infiriranja opasnom bakterijom kod davanja injekcije u rame.ruku, a došla je samo radi crijeva, a završila sa opasnom infekcijom ramena, tijela, gdje su ju jedva spasili od smrti! Toliko je akvih primjera da im je bolje da se sakriju ako ne počnu pristupati pacjentima sa poštovanjem i 100% brigom, ako i sebi ne priznaju svoje ograničenosti i vražju spregu sa farmaceutskom industrijom, jkojoj većina od liječnika, direktno ili indirektno služi. Novac nije voda, da, da., …/ . Valjda ga dobro i plačaju, imaju oni novca!
Pa da .. ako mislite reći da nisam objektivan – čitaj ovdje; ako mislite reći da radim za neku farmaceutsku korporaciju – čitaj ovdje; ako mislite da sam idijot – http://forums.watchuseek.com/attachments/f305/451128d1307668227-citizen-faux-warranty-5323_obvious_troll.jpg itd itd 😀
Homeopatija…dobra stvar,naravno ako je covik strucni homeopat. Bez obzira na sve,meni je pomogla da se otarasin skoro svih alergija koje su me mucile kroz citav zivot. Tamo gdje je sva danasnja medicina zakazala,a imao sam prilike isprovati vecinu onoga sto farmacija nudi i strucne terapije raznoraznih specijalista i zamislite,nije mi bilo bolje,vec mi je bilo gore. Od dugotrajnih kemija,likari mi zatrovali tilo,pa san mora ka ono piti jos kemija da bi izljecile ono sta su napravile kemije prije….ma vidi ti vraga! Nece bome kemija vise u mene-ne-ne. Bija kod homeopata i u 14 mjeseci rijesija se problema. Priznajem,bio sam laik,a bogami i skeptik…vise nisan.
“naravno ako je čovjek stručno homeopat”
Da, ako zbog placebo efekta misliš da si ozdravio, onda homeopatija djeluje i homeopat je stručan.
Ako ne ozdraviš onda misliš da homeopat nije stručan, da “lijek” nije dobro propisan, da je sve individualno, ali homeopatija još uvijek djeluje! Jako logično.
Usput, isti ti znastvenici koji su dokazali da je pušenje štetno za zdravlje danas jasno dokazuju da homeopatija nema nikakvo djelovanje. Sad nećemo vjerovati istraživanjima?
Ako vas zanima kako djeluju homeopatski pripravci morate izaći iz domene kemije i okrenuti se kvantnoj fizici. Koristeći se posebnom vrstom statistike i proširenom teorijom relativnosti stvoren je matematički model kojim je objašnjeno i dokazano djelovanje homeopatskih pripravaka. Čak su izmjerene reakcije koje se dešavaju prilikom izrade homeopatskih pripravaka, a sve to je izmjereno poznatim laboratorijskim uređajima poput nuklearne magnetne rezonance. Usporedbu klasične medicine i homeopatije možete povezati s usporedbom Newtonove mehanike i Einsteinove teorije relativnosti.
Ako nekoga zanimaju temelji na kojima počiva homeopatija neka posjeti ovaj link … http://www.hauserhomeopathy.com/pub/proof-for-homeopathy–beyond-material-thinking.html
(Razjasnit će mnoge nedoumice navedene u prethodnim komentarima)
Mare, postoje dva različita pitanja kad pričamo o nekoj terapiji.
1. Djeluje li terapija? – pitanje učinkovitosti
2. Ako djeluje, kako djeluje? – pitanje mehanizma
Vi pričate isključivo o mogućem mehanizmu homeopatije, ako ona uopće djeluje. Srećom, ne postoji nijedno kvalitetno replicirano istraživanje u kojem se homeopatija pokazala efikasnom, odnosno boljom od placebo kontrolne grupe. Stoga, ne moram se hvatati ukoštac s kvantnim hvatanjima za slamku iz vašeg link “objašnjenja”.
Jedna stvar je sigurna – ne znam dovoljno o kvantnoj mehanici, a mislim da vi znate još manje.
Jedan čovjek je otišao kod frizera da se ošiša i obrije. Kako je frizer počeo da radi, počeli su razgovarati. Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga
Frizer reče: Ja ne vjerujem da Bog postoji.
– Zašto to kažete? Upita ga mušterija.
– Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo toliko napuštene djece? Ako Bog postoji, ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari.
Mušterija promisli na momenat, ali ne odgovori ništa, ne želeći započinjati raspravu.
Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom, izgledao je prljavo i zapušteno.
Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru:
– Znate šta? Frizeri ne postoje.
– Kako možete to reći? Upita iznenađeni frizer.
– Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!
– Ne! viknu mušterija, frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čovjeka na ulici.
– Ah, ali frizeri ipak postoje! Te stvari se dešavaju jer ljudi ne dolaze k meni.
– Tačno, potvrdi mušterija. Upravo tako! Bog, takođe, postoji! Loše stvari se dešavaju kad ljudi ne idu k njemu i kad od njega ne traže pomoć … Zbog toga postoji toliko patnji i boli u svijetu”.
Pouku izvucite sami.
Dakle, ljudi su sami krivi za svoju patnju i bol. Kao sto je Hitchens objasnio bozansku paradigmu: “Stvoreni smo bolesni, naredjeno nam je da budemo zdravi.”
Nevjerojatno.
Tako je!!! Ali, treba za ovo malo više znati i istraživati, i dozvoliti da postoji nešto što se i ne zna, a to je već stvar osobnog i kolektivnog ega, a bogme i uhljebljenosti … Jedna mi je (moja rejonska) liječnica iskreno rekla, nakon razgovora o ovoj temi: “Kada bih se ja više posvetila tome i ušla u bit, i godinama proučavala, iznova učila, mogla bi bacit diplomu medicine, a od toga živim.” Tolliko o tome.
Ne, to nije pouka.
A nevjerojatno je to što ste jako zatvorenih pogleda i lupate glavom u zid.
“Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim.” (Bernard Shaw). Lp.
Dobro je da ste potegnuli tu temu. Skepticizam je nužan, ali ne i cinizam!