Kiropraktika: neefikasna, a opasna

 

Napisati reprezentativan tekst o kiropraktici je malo izazovniji zadatak. U društvu s homeopatskim, bioenergetskim i nekim drugim alternativnim tretmanima, disciplina kiropraktike “na prvu” izgleda gotovo konvencionalno. Dok ostali barataju apsurdnim, magičnim metodama koje su apsolutno nedjelotvorne i opovrgnute iz temelja, kiropraktičari rabe svoje ruke, barataju nečim opipljivim. Kondicionirani samo TV-om i filmovima kroz koje Hollywood širi pozitivnu propagandu o kiropraktičarskim tretmanima, pa i ne možemo stvoriti realnu sliku o samoj terapiji. No nije u pitanju samo strani utjecaj – domaći estradnjaci, političari, pa čak i velike sportske institucije (Hajduk) se za pomoć znaju obratiti kiropraktičarima. Dok je u sportu riječ uglavnom o ozljedama leđa, ovim prvima kiropraktičari navodno pomažu u svakojakim problemima; od prestanka pušenja, grčeva, pa do astme, čak i raka.

U moru anegdota i pristranih informacija, javnosti je teško stvoriti smislenu sliku o bilo kojoj terapiji, pa tako i kiropraktici.

Što je kiropraktika?

Kiropraktiku je 1895. godine izumio Daniel David “D.D.” Palmer. On nije bio medicinski stručnjak ni znanstvenik, bio je zaljubljenik u metafizičke koncepte tog vremena. Bavio se frenologijom (ismijavanom još početkom 19. stoljeća!), “magnetskim iscjeljivanjem” i mnogim drugim neznanstvenim metodama s prijelaza u 20. stoljeće. Kako priča ide, te sudbonosne 1895. godine, D.D. je manipulacijom kralježnice uspio u potpunosti povratiti sluh jednom čistaču koji je bio gluh 17 godina. Palmer je otkrio da jedan kralježak nije na pravom mjestu i manipulacijom istog je rođen prvi kiropraktički zahvat. Zanimljivo, kćer tog čistača Harvey Lillarda baca sumnju i na tu besmislenu priču i kaže kako je Palmer njenog oca tek u prolazu udario teškom knjigom po leđima, a par dana kasnije je ovaj Palmeru rekao da mu se čini da mu se sluh popravio (YouTube). Ova priča ni u kojem pogledu nema veze s anatomskom stvarnošću jer slušni živci ne prolaze leđnim kralješcima, no D.D.-a nisu zanimale znanost i stvarnost – on je postao uvjeren da je otkrio uzrok svih ljudskih tegoba, kao i način njihovog izliječenja. Također, smatrao je da će kiropraktika postati velika religija, a sebe je uspoređivao s Isusom i Muhamedom.

Sam naziv metode potječe od grčkih chiros+ praktikos – u slobodnom prijevodu rukom učinjeno. Time je dobiven pozitivan marketinški učinak jer se naglašavala navodna jednostavnost i sigurnost terapija u usporedbi s konvencionalnom medicinom i njenim lijekovima i kirurškim zahvatima.

Poput većine predznanstvenih metoda liječenja, kiropraktika se temelji na kolanju životne energije odnosno opstrukcijama iste, čime se rađaju bolesti. Time se, naravno, negiraju svi drugi uzročnici bolesti (genetika, zaraza, autoimune bolesti, okolina…) – slično kao i kod akupunkture. Poremećaji u položaju kralježaka stvaraju blokade u toku energije koja u tijelo navodno ulazi kroz glavu i mozak i osigurava ravnotežu i zdravlje (energija je nazvana “urođena inteligencija”). Te prepreke se zovu subluksacije, a liječe se upravo kiropraktičkim zahvatom.

Kiropraktika se donekle i dodiruje sa medicinskom stvarnošću, ali samo utoliko što živci od mozga do ostatka tijela uistinu prolaze kroz kralježnicu. Međutim, njihova teorija kaže da svaka ljudska tegoba i svaki ljudski organ ima sa sobom povezanu točku koja se nalazi na kralježnici, a tu se stvaraju subluksacije koje sa sobom donose tegobe, koje na sreću liječi kiropraktika. Već na prvi pogled je to apsurdna teorija, moramo za primjer samo uzeti ljude paralizirana od vrata nadolje, s oštećenim vratnim kralješkom. Svi “signali” se zaustavljaju već kod vrata, osobe su sasvim nepokretne jer su živčani putevi presječeni, ali ostali organi u tijelu i dalje obavljaju svoj posao. Po kiropraktičkoj filozofiji, svi organi bi odumrli pri takvoj ozljedi! Nadalje, subluksacija je potpuno nedokazan pojam, čak se ni različiti kiropraktičari ne mogu složiti o pojedinim subluksacijama. To neodoljivo podsjeća na mnoge šarlatane, poput akupunkturista koji koriste najrazličitije akutočke, do homeopata koji nisu u stanju razlikovati svoj “lijek” od obične vode.

Mehanizam možda nema smisla, ali ima li kiropraktika učinka?

Možemo se rugati glupim teorijama i pseudoznanstvenim objašnjenjima koliko god hoćemo, ali ipak postoji velika razlika između proučavanja mehanizma terapije i proučavanja njene efikasnosti. Moguće je ne poznavati mehanizam djelovanja aspirina (acetilsalicilne kiseline), a u isto vrijeme detaljno proučiti njegov efekt. Na sreću, provedene su brojne studije o efikasnosti kiropraktike.

Bez daljnjega, rezultati su negativni, osim za bol u donjem predjelu leđa, gdje su rezultati manje jasni. Proučena je kiropraktika za generalnu bol u predjelu leđa i vrata, glavobolje, bol u ostalim djelovima tijela, astmu, alergije, ovisnosti, ADHD, vrtoglavica, visok krvni tlak, probavni problemi, menstrualni grčevi… Svi rezultati vode do zaključka da kiropraktika ne djeluje.

Ilustracija slabih kiropraktičkih argumenata slijedi.

Primjer iz britanskog kiropraktičkog bespuća

2008. godine, Simon Singh je u svojoj kolumni u Guardianu otvoreno kritizirao Britansko Udruženje Kiropraktičara i rekao da oni aktivno promoviraju kiropraktičke tretmane za bolesti poput “astme, dojenačkih kolika, problema s hranjenjem i spavanjem…” iako za njih nema ni trunke dokaza. Udruženje ga je tad tužilo za klevetu. Mogli su se braniti argumentima i znanstvenim dokazima, ali ne, oni su zloupotrijebili jedan loš zakon da bi ušutkali ljude koji ih kritiziraju po znanstvenoj osnovi. Naime, Ujedinjeno Kraljevstvo je svjetski poznato po lošim zakonima za klevetu, gdje je optuženik u praksi kriv dok ne dokaže svoju nevinost – troškovi suđenja su ogromni, a kazne još veće. Unatoč tome, Singh se odlučio braniti.

Sve ovo je odjeknulo svijetom i velik dio javnosti, skeptične i znanstvene zajednice je stao iza Singha. U periodu od samo 24 sata, 500 kiropraktičara je optuženo za lažno oglašavanje, jer su nudili liječenje bez ikakavih dokaza o učinkovitosti. Udruga Kiropraktičara nije na to reagirala istinom, već zataškavanjem. Kiropraktičarima su davali savjete da “paze što govore” pacijentima i u javnosti, a da svoje internetske stranice ugase ako ih imaju. Klasično sakrivanje dokaza.

Uslijed lavine javnih zahtjeva za znanstvenim argumentima, Udruga je objavila izjavu sa “samo 29 znanstvenih referenci”, a ista je:

…uništena od strane blogera unutar 24 sata od objave, prije daljnjeg “paranja” u British Medical Journal-u. Otkrilo se da 10 radova u referencama nemaju nikakve veze s kiropraktičkim tretmanima, a neki od njih uopće nisu bili studije. U ostatku se nalazila mala kolekcija loše izvedenih testova. Ozbiljnije, BCA (Udruga) je zavela javnost krivom prezentacijom jednog rada, revizije instituta Cochrane koji je proučio učinkovitost različitih tretmana mokrenja u krevetu

To su najbolji dokazi koje je službeno udruženje kiropraktičara uspjelo prikupiti? Pa jedan amater poput mene može prikupiti bolje potvrdne dokaze za bilo koju terapiju koja djeluje u roku od nekoliko sati! Naravno, ja sam u prednosti jer nikad ne bih pokušao na silu dokazati kiropraktiku, pa bi moji argumenti bili na strani istine i stvarnosti.

Toliko o znanstvenim dokazima za kiropraktiku, kao i regulaciji alternativne medicine… Kako kaže Edzard Ernst, poznati znanstvenik koji desetljećima proučava alternativnu medicinu: “Regulacijom besmislica opet dobiješ besmislice.”

Ne dao bog da HUPED ojača svoj utjecaj u Hrvatskoj…

Na kraju, Udruženje je povuklo tužbu protiv Singha, a moralo mu je nadoknaditi i većinu sudskih troškova. Bravo, gospodine!

A bol u leđima?

Ovdje moramo uvesti malo semantike u raspravu.

Da, neke analize studija koje će kiropraktičari rado navesti pokazuju efikasnost manipulacija za subjektivnu percepciju boli u donjem predjelu leđa. Međutim, te analize promatraju generalne manipulacije, ne nužno kiropraktiku. One nipošto ne opravdavaju korištenje kiropraktike, a kamoli njen temeljni princip subluksacija. Dapače, iste te analize u pravilu naglašavaju da čak i u tim najboljim slučajevima kiropraktika nije bolja od konvencionalne fizioterapije, s tim da je skuplja i nosi sa sobom više rizika od ozljeda, pogotovo za djecu (1, 2, 3). Mnogi su pojedinačni slučajevi moždanih udara, pa čak i smrti, a prema nekim studijama “umjerene nuspojave” su prisutne kod polovice svih posjeta kiropraktičaru (30-61%!).

Problem je u činjenici što se kiropraktika bez mnogo diskriminacije bavi manipulacijom cijele kralježnice. Posve je logično da će ručna manipulacija nekih dijelova tijela polučiti nekakav efekt, a ako imaš metodologiju s bezbroj manipulacija, pukom srećom će neke od njih biti djelotvorne.

To je kao da se na zidu nalazi boca, a ja sam na određenoj udaljenosti od zida, sa zadanim ciljem da kamenčićem pogodim bocu. Na to ja zatvaram oči, grabim pune šake kamenčića i bacam prema zidu sve dok neki od njih ne pogodi bocu, na što ja krenem inzistirati da izvrsno gađam. Statistički gledano, to je kiropraktika.

Ne, ni za bol u leđima.

Dodatni problem kod odlaska kiropraktičaru je varijabilna ludost terapeuta unutar same grane kiropraktike. Glavna podjela kiropraktičara jest na “prave” i “miješane”.

“Pravi” kiropraktičari prate isključivo izvorna učenja Palmera i njegovog sina. Oni ne priznaju klasičnu, ni bilo koji drugi oblik liječenja. Po njima, sve ljudske tegobe i bolesti su posljedica blokade “urođene inteligencije” te se aktivno zalažu da se kiropraktikom liječe sve ljudske bolesti.

“Miješani” ili mikseri, i dalje vjeruju u subluksacije i svoje tretmane temelje na njima, međutim priznaju da postoje i drugi uzročnici bolesti. Zvuči normalnije? Možda površinski, do problema dolazi pri shvaćanju da je i većina miksera izrazito anti-znanstvena i protivi se konvencionalnoj medicini – od cjepiva do antibiotika. Njihove preporuke liječenja će stoga uključivati bioenergiju, akupunkturu, akupresuru, homeopatiju… Dakle, najrazličitije šarlatanske metode koje je moguće zamisliti. Imamo i domaći primjer Zankija, koji je “školovan” u Sjevernoj Koreji, a liječi ovisnost o pušenju akupresurom.

Pretpostavlja se da je tek 2% kiropraktičara donekle bazirano na znanosti i svoju praksu ograničavaju isključivo na bolove u predjelu leđa, uz adekvatne reference konvencionalnim stručnjacima kad je to potrebno.

Zaključak – izbjegavati kiropraktičare

Ako imate bilo kakvu tegobu osim boli u leđima, ni ne pomišljajte na kiropraktičare. Ako je bol u leđima, kiropraktika pomaže samo s boli u donjem predjelu leđa. Ako se vaša bol leđima nalazi u donjem dijelu leđa, tada pripazite da je bol nespecifična, odnosno da nije jasno uzrokovana (npr. stres od pada, fraktura, izraslina/tumor…) inače kiropraktika neće imati efekta. Ako stvarno imate nespecifičnu bol u donjem dijelu leđa i posjetite kiropraktičara, morate se nadati da je on jedan od normalnijih, odnosno da vas neće podvrgnuti opasnim metodama liječenja, nepotrebnim i riskantnim pregledima poput rentgena čitavog tijela. Dakle, čak i ako imate sreće da vam je u blizini jedan od tih čudesnih 2%, opet vam je bolji izbor klasična fizioterapija jer u najgorem slučaju će dati iste rezultate kao i najbolja kiropraktika, s tim da će biti jeftinija i s mnogo manje mogućih negativnih posljedica.

Za više informacija, možete pročitati razmišljanja kiropraktičara Sama Homole, koji je za trajanja cijele svoje karijere pokušao kiropraktiku gledati kroz prizmu znanosti i strogo je ograničiti na neke probleme s leđima: Science-Based Medicine: Sam Homola

A postoje i gore stvari od onih “pravih” ekstremista. Postoje razni specijalisti koji se bave isključivo namještanjem navodnih luksacija Atlasa, za koje tvrde da su uzrok svih bolesti. Dakle, ne kralježnica, već jedan jedini kralješak je uzročnik svih bolesti! (PDF)

Postoji li jedan, temeljni uzrok za sve bolesti koje nas muče? Da – tvrdi   Vlado  Tomljenović, D.N.(dr.Naturologije), Atlasprof iz Tenja – i zove se iščašenje prvog vratnog kralješka – atlasa.

A pri terapiji atlasa su u pitanju one najopasnije manipulacije, s najviše rizika za negativne nuspojave – manipulacije vrata. Cijena? Sitnica – 1300kn za odrasle, 800 za djecu.

Okanite se alternative, ponekad rizik nije ograničen samo na vaš džep.