Slobodna Dalmacija: novi pokušaj odvraćanja roditelja od cijepljenja djece

cje01

Ovog petka sam doživio neugodan šok prolazeći kraj Tiskovog kioska. Vrišteći, u moju percepciju je ušao naslov ‘Država nas je kaznila, ali nećemo cijepiti bebu!

Ovakve priče se često probiju u dnevni tisak, ali ne na ovaj način, kao glavna vijest na naslovnici, odnosno ‘PRIČA DANA’.

Jedno objašnjenje dramatičnog plasmana priče je jasno – “slow news day”, iliti, prema Wiki:

  • vrijeme kad medijske organizacije objavljuju trivijalne priče uslijed nedostatka značajnijih novosti

Drugi faktor eksponiranosti priče je, čini se, činjenica da je jedan od roditelja male Lore “poznati zadarski fotoreporter”. Mislite li da taj fotoreporter možda ima poznanstva u Slobodnoj Dalmaciji? Winking smile

Glavni ‘skandal’ u tekstu je kažnjavanje ovog mladog para propisanom kaznom od 2000kuna. Čak i bez ulaska u opravdanost ovakve kazne, ovakav senzacionalizam ne ide na čast novinarstvu. Jer, iz samog teksta je jasno da roditelji nisu kažnjeni već ih je sutkinja tek opomenula (što je skandal iz moje perspektive). Koliko god je status mučenika važan za ovakve priče, Lorine roditelje će kazna – nadajmo se – snaći tek pri odbijanju nekog budućeg termina cijepljenja.

Sam članak od pune dvije novinske stranice iznosi klasične teze o opasnosti cjepiva, mogućim nuspojavama, bolestima, otrovima u cjepivima, kao i neizbježan komentar Lidije Gajski o temi. Jedina informacija koja ima ikakvu utemeljenost je stiješnjena u malu kućicu u kojoj odvjetnik kaže da roditelji nemaju pravo osporavati odluku jer ovaj slučaj ne spada u Zakon o pravima pacijenata, već u Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

Pitam se je li novinar mogao biti prijetvorniji u kreiranju priče od prikazivanja “zdravorazumskog konsenzusa” i brižnih roditelja suprotstavljenih hladnim odvjetnicima i krutom jeziku prava i nečovječnih zakona…

Koliko god roditelji u članku a priori inzistirali da su dovoljno informirani, jasno je da to nije istina.

Cjepiva, naime, imaju DVA načina djelovanja:

  • individualni imunitet – imunitet koji pojedinac dobije od pojedine bolesti za koju je cijepljen. Nijedan lijek nije savršen, pa tako ni cjepiva, za koja možemo u najboljem slučaju očekivati učinkovitost iznad 90%. Dakle, od 100 cijepljenih ljudi, njih više od 90 će uspješno razviti imunitet.
  • kolektivni imunitet – također nazivan “imunitet krda”. To je imunitet koji je nužno razviti unutar neke zajednice, s ciljem sprječavanja izbijanja i širenja zaraznih bolesti. Imunitet krda je važan za mnoge populacije – cijepljene ljude kojima se cjepivo nije zaprimilo, jako mlade i jako stare ljude, te ljude kojima je zbog bilo kojeg razloga imunitet kompromitiran i ne mogu primiti cjepivo. 90% je također neka donja granica imuniteta koje zajednica/krdo mora imati da bi se smatralo sigurnim.

Ako uzmemo u obzir ovaj princip djelovanja cjepiva, jako je teško razumjeti mudre izjave “informiranih” roditelja iz članka, poput:

Jedan od argumenata cijepljenja je ugrožavanje zdravlja druge djece i stvaranje kolektivnog imuniteta, pri čemu 95 posto populacije mora biti cijepljeno kako bi se zaštitilo i onih pet posto koje se zbog raznih razloga ne smije cijepiti, što je samo po sebi kontradiktorno jer kako može necijepljeno dijete ugroziti drugo dijete, ako je ono već cijepljeno? Razlog je taj što cjepivo nije potpuno jamstvo da nećete dobiti bolest protiv koje ste cijepljeni – ističu Maja i Dino.

Naravno, ljudima koji uzimaju u obzir dobrobitet drugih i koji nisu potpali pod antivakcinacijsku propagandu ovo uopće nije kontradiktorno. Ogroman razlog cijepljenja je, uz osobnu zaštitu, zaštita drugih oko sebe. Dakle, ne cijepimo se da se zaštitimo od onih koji se ne mogu cijepiti, nego upravo da bismo njih zaštitili!
Uostalom, nitko nikada nije tvrdio da su cjepiva potpuno jamstvo imuniteta.

Teško je iz ovakvih izjava iščitati razumnu informiranost, već postaje očito upravo suprotno – radi se tek o još jednom mladom paru koji cjepiva promatra kroz prizmu velike urote vlada i farmaceutskih kompanija protiv malog čovjeka. Kako drukčije objasniti njihovo neprihvaćanje osnovnih temeljnih pretpostavki cijepljenja, koje “zdravorazumski” odbacuju kao kontradiktorne?

Autor teksta također posprdno kaže:

U Hrvatskoj roditelji ne odlučuju o cijepljenju djeteta, već o tome za njih odlučuje država.

Da, kao što država određuje obveznu uplatu u zdravstveni i mirovinski sustav, obvezno osiguranje od automobilskih nezgoda, a što se tiče djece i obvezno školovanje, kao i zabranu roditelju da djecu zaposli u ugljenokopu 18 sati dnevno.
Mislimo li da se takve stvari trebaju ostaviti pojedincu i njegovoj slobodi odlučivanja?

Upravo u takvim predloženim zajednicama, općinama, školama, gdje je moć odlučivanja djelomično prebačena na roditelje, vidimo redovita mini-žarišta nekih zaboravljenih bolesti (i smrtne slučajeve) protiv kojih nas cjepiva inače štite – tipično u nekim djelovima Kalifornije i Velike Britanije.

Lidija Gajski u svom doprinosu tekstu pita:

Dokle [cijepljenje], i to za bolesti koje odavno više ne viđamo?

i kaže:

Budući da trenutačno ne postoje uvjeti za provođenje stručne rasprave jer nemate disonantnih tonova u struci sve dok je zakonska obveza na snazi, da bi se uopće otvorila stručna rasprava – treba skinuti tu obvezu, jer će onda i pedijatri moći slobodnije govoriti. To bi bilo prijelazno rješenje, nužno i za one roditelje koji su doista uvjereni da ne žele cijepiti, da im damo tu mogućnost – kaže dr. Gajski.

Da, Lidija, ne viđamo mnoge bolesti ih jer se cijepimo protiv njih!

A što se tiče potencijalne stručne rasprave, kakve veze ima zakonska obveza cijepljenja sa stručnim mišljenjima pojedinih pedijatara? Svaki pedijatar ima pravo sudjelovati u raspravi s vlastitim mišljenjima, bez obzira na zakonske obveze cijepljenja.

Inače, iz paničarenja u cijelom članku se čini da je cilj isprovocirati raspravu, bila ona stručna, kakvu zagovara Dr. Gajski, ili javna, kakvu zagovara predsjednica Udruge za zaštitu prava pacijenata Hrvatske.

Bilo kakvo umjetno iniciranje stručne rasprave je, međutim, nepotrebno, jer se znanost širom svijeta ionako neprekidno bavi ovim pitanjima i konsenzus je neumoljiv – cjepiva su korisna, sigurna i nisu otrovna.

A koji dan kasnije, isti autor, Mišel Kalajžić, piše nešto blaži osvrt na temu, uključujući u tekst i stavove Dr. Darka Richtera iz njegovog starijeg teksta ‘Istine i zablude o cijepljenju’ u kojem on neumoljivo razmontira sve panične navode oko opasnosti cjepiva.

Pa ipak, na kraju drugog teksta Mišel i dalje inzistira na nužnosti javne rasprave u vezi ovog pitanja.

Drago mi je da smo barem napravili odmak od stručne rasprave, jer unutar struke konsenzus je gotovo pa univerzalan. Što se javne rasprave tiče, u javnosti uistinu postoji kontroverza oko cjepiva, ali isključivo zbog iskrivljavanja činjenica od strane oportunista i šarlatana, kao i želje ponekih novinara da pišu o znanstvenim pitanjima o kojima nisu dovoljno kompetentni pisati.

Da, Mišel, vaše samoispunjujuće proročanstvo… pardon, “zaključak” je možda istinit.

Ovaj unos je objavljen u aktualno, na rubu pameti i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

7 odgovora na Slobodna Dalmacija: novi pokušaj odvraćanja roditelja od cijepljenja djece

  1. Tomislav P. napisao:

    Iako se slažem s Vama oko ovog pitanja, smatram da bi ljudima unatoč generalno lošoj informiranosti hrvata o bilo čemu relevantnom, trebalo dopustiti da budu samostalniji. Jer i sâm sam iritiran nekim zakonima koje ne doprinose nikakvu korist društvu osim troška i represije, kao što je “rat” protiv droga i financijska podrška vjerskim zajednicama.

    “Da, kao što država određuje obveznu uplatu u zdravstveni i mirovinski sustav, obvezno osiguranje od automobilskih nezgoda, a što se tiče djece i obvezno školovanje, kao i zabranu roditelju da djecu zaposli u ugljenokopu 18 sati dnevno.”
    Jedino bih zadnje dvije točke ostavio, za sve ostalo neka država odjebe, iako nisam 100% siguran u vezi zdrav. i mirov. sustava, ali definitivno je potreban neki bolji model.

    “U Hrvatskoj roditelji ne odlučuju o cijepljenju djeteta, već o tome za njih odlučuje država.”
    Neka sami odlučuju… pa ako se počnu događati sranja, drugi će naučiti i djelovati za sljedećih nekoliko generacija.
    “Mislimo li da se takve stvari trebaju ostaviti pojedincu i njegovoj slobodi odlučivanja?” DA, jer tko će odlučiti što spada pod “takve stvari”? Političari?? Jer očito stručnjake nitko ništa ne pita u ovoj državi…

    • Nikola napisao:

      Jer i sâm sam iritiran nekim zakonima koje ne doprinose nikakvu korist društvu osim troška i represije, kao što je “rat” protiv droga i financijska podrška vjerskim zajednicama.

      Potpisujem. Nažalost, to nije razlog da pri odlukama o državnoj politici baratamo samo cinizmom, a ne kritički.

      Postoje neke stvari koje se za optimalne rezultate moraju propisivati odozgo, a jedna od tih je i cijepljenje. Inače nastupa kaos – kao kad se ljudi pokore nevidljivoj ruci nereguliranog slobodnog tržišta očekujući blagostanje za sve. Koliko god manjkavo bilo zakonodavstvo u ovoj državi, znanost u vezi cjepiva je jasna, pa tako i propisi u vezi istih.

      • Tomislav P. napisao:

        Da istina, pristupio sam dosta cinično ovom problemu, ali svejedno ne vjerujem da bi nastao kaos ukoliko bi cijepljenje bilo ne obavezno. Čini mi se da postoji dosta država gdje je takva praksa pa nema nekih problema. A što se tiče nevidljive ruke, takva tržišta ipak bolje prolaze nego tamo gdje ta ruka vidljiva, ali opet, ima iznimaka.

        • Nikola napisao:

          Mislim da bismo svakih par mjeseci imali hospitalizirane (ili umrle) djece od primjerice hripavca, što se redovito događa drugdje kad imunitet krda padne ispod određene razine. Osobno, ne znam kako bi ljudi mogli živjeti sa znanjem da je njihovo dijete možda zarazilo tuđe.
          A da budemo fer, rizik postoji kod cjepiva, kao i kod svakog drugog lijeka. Međutim, rizik je zanemariv, a civilizirane zemlje imaju bogatu kompenzaciju bez nekih posebnih uvjeta ako se što loše dogodi.

  2. Dobri čitatelj napisao:

    Nisam skužio na kraju koja je ustvari poruka članka😦

    • Nikola napisao:

      Poruke:
      1. Novinari koji nisu znanstveno pismeni ne bi smjeli pisati o znanstvenim temama.
      1.a) …a pogotovo teme dobivene od kolega “preko veze”.
      2. Roditelji iz članka, unatoč “neutralnom” samo-opisu, spadaju u tipične neinformirane roditelje koji rade štetu svojoj i tuđoj djeci, kao i društvu uopće
      3. Lidija Gajski nije autoritet za cjepiva.

  3. Dobri citatelj napisao:

    Opet me zbunjuje jer nije naglašen raspon kazne za navedena kaznena djela, a najvažnije pitanje je kako sve prijaviti nadležnim tijelima i policiji. Jer ovako se opet svi vrtimo u mjestu pa ne kužim opet poruke članka😦

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s