Homeopatija na HRT-u: (ne)kritična reklama

Prije nekoliko mjeseci na HRT-u je emitirana emisija ‘Drugog Mišljenja’ posvećena homeopatiji. Količina krivih informacija iznesenih u programu je tipična za nekakav homeopatski letak ili reklamu, međutim ne za program kojeg ljudi gledaju da se informiraju u donošenju bitnih zdravstvenih odluka. U emisiji nije bilo odgovarajućeg skepticizma, te je Dr. Ratimir Šimetin nesmetano iznosio neznanstvene dezinformacije u svrhu propagiranja svoje ljubljene homeopatije. Krenimo malo detaljnije…

28.10.2011. Drugo Mišljenje – Obiteljska medicina i homeopatija

Dio prvi

Premisa emisije je donekle prenesena u ovoj uvodnoj rečenici:

“Mi znamo što je za njega dobro” ne može više biti stil koji u suvremenoj medicinskoj praksi prolazi

Dakle, pacijent navodno najbolje zna što je za njega dobro i on mora moći odlučiti o svojoj terapiji. Doktor je tu tek… Što? Desetljeće uzaludnog školovanja i iskustva? Jako je zanimljivo da je ova premisa dio emisije koja nekritično promovira homeopatiju, jer takav zov na nekakvu “demokratizaciju” medicine i znanosti je tipičan kod svih neučinkovitih alternativnih tretmana. Uslijed nepostojanja znanstvenih dokaza o učinkovitosti, priziva se iskrivljeno javno mijenje o učinkovitosti, kako homeopatije tako i drugih alternativnih metoda. Razmislimo samo o apsurdu demokratizacije znanstvenih pitanja. Da provedemo referendum u SAD-u o evoluciji, znanstvena istina bi postala božja kreacija sveg života prije nekoliko tisuća godina. Srećom, znanost promatra svijet kakav on stvarno jest, a ne kakvog ga ljudi zamišljaju ili se nadaju da jest.

Također, neizbježno se priziva i tzv. individualizacija, odnosno implicira se da je alternativa bolja od konvencionalne medicine jer je u mogućnosti pružiti “individualiziran” pristup svakom pacijentu. Dakle, konvencionalna medicina navodno sve pacijente stavlja u isti koš ne obraćajući pozornost na posebnosti u svakom slučaju. Kakva glupost. Ne samo da je ta implikacija apsolutno netočna, ne samo da je točno upravo suprotno; da jedino konvencionalna medicina detaljno prati povijest bolesti svakog pacijenta i njihovo trenutno stanje, već i sami počeci te tvrdnje o “individualizaciji” dobro ilustriraju apsurd alternative. Govorim o činjenici da je priziv na individualizaciju postao sveprisutan upravo zbog nedostatka dokaza za alternativu – sve dobro kontrolirane, oslijepljene, replicirane studije govore isto: alternativa, a pogotovo (uže gledano) homeopatija, ne djeluju. Tako da se brzo možemo riješiti i lažnih zamjerki poznatih šarlatana da znanost ne ispituje njihove metode jer ih ne razumije ili ne želi razumjeti, jer upravo uslijed tih tisuća i tisuća neovisnih rezultata je alternativcima nužno razbacivati se navodnom individualizacijom i na taj način pokušati diskreditirati sve negativne rezultate istraživanja.

Naravno, pacijent ima pravo na odabir željene terapije i doktor ga ne može i ne smije prisiljavati pri odabiru. Taj proces se zove informirani pristanak, i već je dugo vremena neizostavan dio suvremene medicine. Dakle, doktor je obavezan predstaviti moguće terapeutske opcije, zajedno sa svim mogućim dobitima/rizicima i vjerojatnosti istih. Međutim, to nije ono što pružaju alternativci. Oni imaju svoje priče, anegdote i svjedočenja, za koja inzistiraju da dokazuju njihove terapije. To je sasvim dovoljno za zaključak da su to mahom nekvalificirani ljudi koji manje ili više svjesno zavaravaju javnost i svoje mušterije. Znanstveno gledano, anegdote i osobna iskustva nisu nikakav dokaz jer je služeći se njima nemoguće doći do rezultata nezagađenih bezbrojnim pristranostima, željama, pa i lažima ispitivača, a da ne spominjemo najrazličitije statističke boljke uslijed spontanih poboljšanja ili subjektivnih olakšanja placebo efekta. Ukratko, u nedostatku pravih dokaza zaziva se popularnost i neinformirani pristanak.

Emisija ide dalje s ovim napisom:

Uz konvencionalnu medicinu i homeopatija je u mnogim zemljama zakonski priznata i opće prihvaćena.

Opet – priziv popularnosti uslijed nedostatka dokaza. A i ta je popularnost, koliko god nebitna, krivo prikazana. U Njemačkoj je homeopatija popularna jer je upravo u Njemačkoj i nastala. Politički je nemoguće tek tako izbaciti ju iz zdravstva. A ipak, čak i u tako pristranoj Njemačkoj, većina homeopatskih preparata je izbačena iz ponude javnog zdravstva, uz neke iznimke. U Austriji je slična priča, javno zdravstvo zahtijeva znanstveni dokaz o učinkovitosti preparata ili terapije, no za homeopatiju su učinjene neke iznimke, jer naravno… Dokaza nema. Švicarska je povukla homeopatiju iz javnog osiguranja uslijed neefikasnosti, no ona je ipak vraćena na dodatni test-period od nekoliko godina nakon referenduma (toliko o demokratizaciji znanstvenih pitanja). U Engleskoj, gdje je homeopatija dugo bila jako popularna, gase se sve homeopatske bolnice nekoć pokrivene NHS-om uslijed, pogađate… Neefikasnosti homeopatskih terapija! Itd. itd. itd.

Voditeljica Sanja Kocijančić-Petričević tada navodi i da su “homeopatske zakonitosti priznate u svijetu, kao i od Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO)”.

Koješta! Možemo li biti još pristraniji, Sanja? Kakva to znanost priznaje navodne homeopatske mehanizme djelovanja? Kako je to moguće kad bi samo djelovanje homeopatije nalagalo da praktički sve što znamo o fizici, kemiji i biologiji, ono što donosi opipljive rezultate već desetljećima, mora biti izmijenjeno iz temelja? Uostalom, znanost je znanost, ona se ne dijeli na istočnu, zapadnu, klasičnu ili alternativnu – i homeopatiji nema mjesta van prizivanja magije i placebo efekta.

Što se tiče WHO-a, to je izrazito politička organizacija, kao i sva tijela UN-a. Dakle, osim znanosti u prosudbama se gledaju i politički, kulturološki i sociološki faktori. No, čak i tako kompromitirana organizacija (u znanstvenom smislu) je strogo osudila upotrebu homeopatije u neke svrhe. Uistinu, između šume neznanstvenih faktora koji utječu na odluke WHO-a, najbitniji faktor pri odobravanju jest da je neka terapija sigurna. I da, homeopatija je sasvim sigurna – jer se ne radi o ničemu doli šećeru i vodi! Direktne štete neće biti (osim izrazito praznijeg džepa), a indirektna šteta je u tome što se traganjem za alternativom zapostavlja dokazano, konvencionalno liječenje. Možda da o tome pitamo Steve Jobsa koji je punih 9 mjeseci odgađao potencijalno spasonosnu operaciju dok se podvrgavao najrazličitijim alternativnim metodama? No, naravno, to je nepotrebna anegdota koja ne utječe na već utvrđenu znanstvenu nepostojanost homeopatije.

Uvodni prilog

(01:55) Slijedi uvodni prilog u kojem se iznosi navodna povijest homeopatskih principa.

Homeopatija je prirodni sustav liječenja kojim se djeluje na jačanje imuniteta, odn. stimuliranje prirodne sklonosti organizma samoizliječenju malim količinama supstancija prirodnog podrijetla.

Uh, toliko prirode… Odakle uopće ideja da je homeopatija na neki način “prirodna”? Osim činjenice da se radi o najobičnijoj reklami i propagandi koja nema veze s učinkovitošću – prirodne stvari često i ubijaju (ovisno o dozi), to je tek laička zabluda koju jako voljno perpetuiraju i sami homeopati jer ih oslikava u dobrom svjetlu u današnje vrijeme kad je popularno sve što je “prirodno”.

Naravno, temelj propagande, odnosno bezočnih laži homeopata je u opisu homeopatije kao malim količinama tvari. Tih tvari u većini homeopatskih preparata jednostavno više nema. Čim razrijeđenje tvari prijeđe homeopatskih 24x (10^24), u toj tvari vjerojatno nema ni jedna molekula originalne tvari. Ako uzmemo u obzir da je homeopatski princip da je djelovanje jače što je razrjeđenje veće, te da je većina preparata na razrjeđenjima od 30C (100^30) i 200C (100^200), pri kojima bi kugla vode potrebna za pronalazak jedne jedine molekule originalne “prirodne” tvari morala biti veća ne samo od sunčevog sustava već i cijelog poznatog svemira, postaje jasno koliko je sama ideja homeopatije nebulozna.

Prilog nastavlja s tipičnim početničkim logičkim greškama:

…temeljni princip (homeopatije) je ‘Similia Similibus Curentur’ ili ‘slično se sličnim liječi’. To je načelo sličnosti primjenjivao Hipokrat još u 5. stoljeću prije Krista.

Da, svi znamo da se opekline najbolje liječe vatrom, a ako popiješ malo arsena, popij još malo – da ti bude bolje. Pardon, ne to je upravo suprotno od sveg ljudskog znanja i iskustva kroz povijest. A sam navod Hipokrata u prilog homeopatiji je najobičniji priziv autoriteta i navodne tradicije. Naravno, mnogi principi su se medicinski primjenjivali kroz povijest, pa i u 5. stoljeću prije Krista. I gotovo svaki od tih principa je apsolutno pogrešan, a nerijetko i štetan.

Nadalje, u prilogu se ne spominje suvremena medicina već alopatija, što uopće nije uobičajena nomenklatura, već je pejorativ, pogrdni naziv kojim suvremenu, znanstveno dokazanu medicinu nastoje diskreditirati razni alternativni šarlatani, bili oni homeopati ili nešto drugo. Iako moderna medicina nema nikakve veze s praznovjerjem humoralne medicine, kao ni s principom “različito se liječi različitim”, šarlatani ne odustaju u korištenju tog naziva.

Stara mantra se opet ponavlja u nastavku:

…(homeopatski) pristup pacijentu potpuno je individualan…

Da, opet… Kao da suvremeni znanstveni liječnik ima tek jednu ladicu na kojoj piše LIJEK, i iz te ladice nasumce dijeli tablete svojim pacijentima. Apsurd je utoliko veći što homeopatija priziva individualan pristup, a oni su ti koji svojim pacijentima bez iznimke daju šećer i vodu! Ne vjerujete? Pitajte ih, slobodno. Oni na upit nisu u stanju ni provjeriti da li se radi o lijeku ili običnoj vodi. Ne zato što nisu znanstveno obrazovani (što je definitivno istina), već jer je nemoguće na praktičan način razlikovati jednu vodu od druge vode, pa čak ako i nekim čudomu njima ostanu 2-3 molekule originalne tvari. Produžetak te logike nalaže, naravno, i da homeopatija nema efekta jer ga fizički i biokemijski ne može imati.

Ovako apsurdan pristup zdravlju me podsjeća na još jedan pradavni princip liječenja koji se koristio u 17. stoljeću, a na kojeg sam naišao još u djetinjstvu u knjizi ‘Otok prethodnog dana’ Umberta Eca. Riječ je o unguentum armarium, nastalom na principu suosjećajne magije. Primjerice, pri liječenju neke rane ili posjekotine nastale nožem, rana bi se detaljno očistila vodom i previla, dok bi se samo oružje premazalo posebnim ljekovitim prahom, što bi navodno izliječilo pacijenta. Naravno, to zvuči apsurdno – sav ljekoviti učinak te metode je bio upravo u čišćenju i previjanju rane, dok je korištenje praha bilo najobičnije laprdanje u svrhu mistifikacije jednostavnog procesa izliječenja. Slično i s homeopatijom (jer i ona je tek primitivan oblik suosjećajne magije) – jedini efekt koji homeopatija može imati jest putem same interakcije pacijenta i terapeuta. Dakle, riječ je o dugom, ugodnom razgovoru pri čemu se pacijent osjeća saslušano i zbrinuto. Putem takve interakcije nestaju određeni oblici stresa što pacijentu kratkotrajno poboljšava neka subjektivna mjerila. Naravno, tu se ne radi ni o kakvom objektivnom pozitivnom pomaku, tek o percepciji poboljšanja.

Upravo tomu u prilog (gle slučajnosti!) ide sljedeća scena u prilogu gdje jedan ugodan, nasmiješeni homeopat zainteresirano priča sa pacijentom. Jednostavno rečeno – pažnja koju terapeut pokazuje će neizbježno imati pozitivan subjektivni učinak.

A dijagnostika i homeopatski odabir preparata?

Pritom nije najvažnije o kojoj se bolesti radi, nego koje tegobe osoba osjeća zbog te bolesti

Pa ovo je fantastično. Nije li to upravo definicija liječenja simptoma, a ne bolesti? Ne optužuju li alternativni šarlatani suvremenu medicinu upravo na to – da se liječe tek simptomi, a ignorira pravi problem i “cijeli” pacijent? Dakle, čak i da homeopatija djeluje (a ne djeluje), ona gleda simptome, a ne bolest! Zanimljivo. U svakom slučaju, ovo apsolutno neizbježno šalje homeopatiju u koš za smeće, jer placebo efektu nisu podložna objektivna mjerila, već subjektivna, poput boli ili nelagode. Dakle, čovjek se možda nakratko osjeća bolje (odnosno misli da se osjeća bolje), dok stvarna bolest i dalje nesmetano stvara štetu u organizmu. Nije li ovo užasno štetno – misliti da si zdrav dok nisi? Toliko o “cjelovitosti” kod homeopatije.

(03:25) Homeopatskim se pripravcima liječi velik broj bolesti, od prehlade, gripe, alergija, pa do težih i složenijih, kao što su autoimune bolesti

Ni ‘d’ od dokaza za ovu tvrdnju, naravno. Ali šlag na torticu slijedi:

kod težih bolesnika najbolji se rezultati postižu u kombinaciji s alopatskom, klasičnom terapijom

Baš zanimljiva tvrdnja. Nije li to možda zato što “alopatska” terapija jedina poboljšava objektivna mjerila bolesti, za razliku od davanja šećera i vode pacijentima željnim izliječenja?

…stoga se u bolnicama zapadnih zemalja najčešće kombiniraju klasična i homeopatska terapija s kiropraktikom, fitoterapijom i akupunkturom.

Uh, opet prizivamo te mitske zapadne zemlje? A da se manemo tih dječjih trikova i uhvatimo znanosti, dragi homeopati? A kiropraktika, fitoterapija, akupunktura? Redom: ne djeluje – zna biti opasno, beskorisno – zna biti opasno, ne djeluje – zna biti opasno. Nego, umjesto fitoterapije (laički rečeno: liječenje biljkama), zašto ne prebacimo svu podršku jednoj znanstvenoj metodi – farmakognoziji (čiji je dio i fitoterapija u svom najznanstvenijem obliku!), koja se bavi proučavanjem aktivnim sastojaka u biljkama, njihovim kombinacijama i efektu na ljudsko tijelo. Dakle, saznamo koji sastojak iz biljke ima efekta na tijelo (i kakvog, na koji dio tijela), ekstraktiramo ga iz biljke, adekvatno doziramo i navedemo moguće nuspojave. Zašto se igrati sa samim biljkama? Tako je nemoguće dobiti ispravnu dozu, moguće su svakojake nuspojave uslijed kombinacije aktivnih sastojaka, a uostalom mnogo “biljnih” proizvoda na tržištu danas je kontaminirano upravo tim farmakološkim ekstraktima. Ironiji nikad kraja? Da. Ipak, izgleda da će nas EU spasiti od “ljekovitog” bilja.

Važno je napomenuti da je sadržaj ovog priloga skoro pa pretipkan sa stranica Hrvatske udruge homeopata (odjeljak “Što je homeopatija?”), čiji je predsjednik (gle čuda!) Ivan Šimetin – Ratimirov brat. Toliko o nepristranom informiranju javnosti.

“Dijalog”

Slavko Lovasić, dr. med., stalno se moram podsjećati, je u emisiju pozvan kao ravnoteža Dr. Šimetinu. Ili, to je ono što pretpostavljam po rasporedu sjedenja u studiju. Po riječima bi se štošta dalo drugačije zaključiti. Na pitanje o odnosu klasične i homeopatske medicine na ovim prostorima Dr. Lovasić kaže:

Pacijenti danas, obzirom da su više zdravstveno prosvijećeni nego prije sigurno zahtijevaju da o svojoj bolesti saznaju što više i da traže rješenje na više načina. Više nije paternalistički odnos liječnika: “Ja znam najbolje što ti treba, ja znam najbolje tebe liječiti, ja znam najbolje tvoju bolest.” Nakon dobro uspostavljene dijagnoze (…) ako se radi o nedovoljno definiranoj bolesti, nego više stanju, može mu se spomenuti prirodna medicina ili drugačiji pristup rješavanja njegovog stanja. Čak štoviše, to je u komunikaciji između pacijenta i liječnika neophodno, da se dobije povjerenje između pacijenta i liječnika u slučaju da nešto krene po zlu i ne ide kako je pacijent zamislio.

Pacijenti su zdravstveno prosvijećeni? Odakle vam ta informacija? Definitivno smo kao javnost bombardirani medicinskim “informacijama”, no to definitivno ne implicira prosvijećenost ni mogućnost donošenja educiranih odluka o terapijama. Funkcija liječnika je educiranje pacijenta o mogućim izborima na licu mjesta, a tad na red dolazi famozni informirani pristanak, gdje pacijent odlučuje kojim putem krenuti. To, Dr. Lovasić, nema veze s paternalizmom već s kvalifikacijama.

Pacijentu se može spomenuti prirodna medicina? Kao prvo, u pitanju je homeopatija, što je šećer ili voda, i svakako je prirodno, no sasvim sigurno nije medicina. Ako se radi o “stanju”, pacijentu nudite alternative. Zašto? Što uopće znači “stanje”? Ne bolest, već skup nespecifičnih, uglavnom subjektivnih simptoma? Dakle, znate da je to podložno percepciji i raspoloženju, dakle i placebo efektu. Kako se to poklapa s liječničkom etikom? Svjesno zavaravanje pacijenta, slanje na alternativne tretmane, ganjajući placebo uz izdašan trošak? Uostalom, na osnovu čega? Sigurno ne znanosti, već anegdota i bapskih priča!

“Čak štoviše”, kažete. Potrebno je sve to uraditi “da se dobije povjerenje”! A što s informiranim pristankom? Njega rutinski uskraćuju alternativni šarlatani, no ne i kompetentni konvencionalni doktori! Nije li to možda malo prevelika cijena – lažima do povjerenja? Je li uopće moguće? Možda, ako neki homeopat smućka Laž na 200C razrijeđenja.

Olakšat ću vam odgovor, Dr. Lovasiću – to nije etički.

(06:07) Voditeljica Sanja pita Dr. Šimetina o njegovim homeopatskim iskustvima, a u pitanju navodi:

U mnogim zapadnim razvijenim zemljama homeopatija je zakonski priznata, općeprihvaćena, kao jedan od sigurnih puteva liječenja uz konvencionalnu medicinu

Razumijemo li razliku između sigurnosti i efikasnosti lijeka, draga voditeljice? Nitko od kritičara homeopatije, pa ni ja, ne sumnja u njenu sigurnost. Postoje redoviti informativni protesti u kojima se skeptici poput mene “predoziraju” hrpom homeopatskih lijekova – bez ikakvih posljedica. Da ponovim: šećer i voda (makar što se tiče razrjeđenja iznad 23X, ali čak i nešto manjih, jer ni najotrovnija tvar neće naškoditi s nekoliko molekula – potrebna je robustnija doza). Naravno, nedovoljno informirani gledatelji neće primjetiti da riječi efikasnost tu nije bilo, već će zapamtiti samo spomen zapadnih zemalja (kao da je to uopće bitan argument). Vama je cilj informirati publiku, Sanja? Zaboravljam.

(06:48) Sada je na dr. med. Ratimiru Šimetinu da objasni kako zna da homeopatija djeluje… Naime, prije 40 godina, nakon operacije kralježnice, on je trebao novu operaciju, no počeo je koristiti homeopatiju, homeopatsko srebro i “tako je izbjegao operaciju i na sebi se uvjerio” da alternativa djeluje umjesto uobičajenih terapija i operacija. Toliko o njegovoj stručnosti – “na sebi se uvjerio”. Sramotno je da jedan doktor može vjerovati u nešto ovakvo nakon toliko godina navodne edukacije. Zar on ne zna čemu služe objektivna, oslijepljena, placebo kontrolirana istraživanja? Zar ne zna što je placebo efekt? Zar ne zna da, statistički neizbježno, postoje i nadprosječna “čudesna” ozdravljenja i krivo postavljene dijagnoze? Ne, on to ništa ne zna (iako bi trebao) – on ima čarobne napitke koje je “na sebi dokazao”.

Slijedi pitanje dr. Lovasiću o obiteljskim liječnicima koji pacijentima preporučuju homeopatiju. Priznajući da vjerojatno ne zna takve liječnike, vjerovali ili ne, on počinje s apelom na takav pristup, a sve u navodnom pokušaju poboljšane “komunikacije” između liječnika i pacijenta. Kakva je to komunikacija, pitam se, kad iz liječnikovih usta izlaze neinformirane, neistinite preporuke a sve po željama pacijenta. Opet ganjanje placeba, dr. Lovasiću? Tad (pomalo nekoherentno) kaže i ovo:

Daleko manje zla će biti ako oni (pacijenti) paralelno nešto sami rade na svoju ruku, nedovoljno poznavajući da li im uopće ta metoda može pomoći

Mislim da se doktor krivo izrazio, odnosno da je mislio nešto u smislu:

Daleko manje zla će biti nego ako oni paralelno nešto sami rade na svoju ruku, nedovoljno poznavajući da li im uopće ta metoda može pomoći

A to sve u pokušaju poboljšanja komunikacije… Dakle liječnik treba sam preporučiti alternativce i implicitno ih priznati, dati im autoritet svog znanstvenog obrazovanja, da pacijenti ne bi sami lutali bo bespućima alternative. Dragi bože, to je kao da informiramo ljude gdje su mine i šaljemo ih na njih, da ih oni ne bi sami slučajno promašili lutajući poljem.

Kakva li je to divovska lažna podjela? Alternativa ne pruža ništa osim placebo efekta, isključivo terapeutskom interakcijom s pacijentom. Međutim, isto to (plus objektivno poboljšanje) pruža i konvencionalna medicina, gdje je liječnik zainteresiran za pacijenta i odvoji nešto vremena na njega. Ali umjesto da liječnik obavi svoj posao, on treba slati ljude na dodatan beskorisan trošak kod potencijalno opasnih šarlatana? Čemu to?

Holistička homeopatija?

(08:38) Ima li bolesti koje homeopatija ne uspijeva tretirati?

Dr. Šimetin ne daje izravan odgovor već pruža nekakvu besmislenu semantičku podjelu između klasične i kliničke homeopatije. Ali naravno, nije propustio napomenuti da homeopatija “uvijek može pripomoći”.

Moram pohvaliti voditeljicu koja je (09:50) pokušala naglasiti da “cjelovitost pacijenta” kojom se razmeće homeopatija i ostatak alternative nipošto nije nešto čime se ne bave i klasični liječnici. Naravno, to je besmislena fraza koja jednostavno marketinški “pali” kod današnje publike preopterećene new-age besmislicama. Kako izvrsno kaže dr. David Gorski:

Sam koncept “komplementarne i alternativne medicine” (KAM) i “integrativne medicine” (IM) gdje prva “komplementira” znanstvenu medicinu šarlatanstvom, a druga “integrira” pseudoznanstvenu sa znanstvenom medicinom se radi o površnom reklamiranju nečeg kao znanstveno legitimnog, nečeg što taj status nije postiglo kroz osnovnu, transfernu i kliničku znanost. Ovo govorim da istaknem kako KAM/IM samo koriste jezik u svrhu uvjeravanja da je njihova pseudoznanost znanstveno utemeljena. Ovdje se puno više radi o marketingu nego točnom opisu koncepta. Kod KAM-a, sve je “holističko” i doktori se “brinu za cijelog pacijenta”, dok je “zapadna medicina” “redukcionistička” i “alopatska”. U samom srcu takvog jezika je lažna podjela: da moraš prigrliti pseudoznanost jer inače ne možeš pružiti njegu puno suosjećanja i brige koju šarlatani navodno pružaju, niti ćeš moći emocionalno skrbiti o pacijentima. Tu su ustvari dvije lažne podjele, jer je tu i ne baš suptilna implikacija u KAM-u da je nemoguće biti “holističan” (cjelovit) – pogađate – bez uranjanja u pseudoznanost koja je u srži mnogih KAM/IM modaliteta liječenja.

Sam koncept holistike je doista apsurdan. Što je sljedeće… Holistički vodoinstalateri? Opet ću nakratko zaroniti u beletristiku za izvrsnu ilustraciju ovog apsurda. Riječ je o romanu “Holistička detektivska agencija Dirka Gentlyja”, autora Douglasa Adamsa. Primjer iz knjige (reklama agencije):

HOLISTIČKA DETEKTIVSKA AGENCIJA DIRKA GENTLYJA

Mi rješavamo cijeli zločin
Mi pronalazimo cijelu osobu
Nazovite nas danas za cijelo rješenje vašeg problema
(Specijalnost su nam nestale mačke i neugodni razvodi)

Sad nam još samo nedostaju holistički konobari, frizeri i čistači ulica.

Što kaže znanost?

(11:21) I napokon, stiglo je jedino bitno pitanje u vezi homeopatije, i to od publike:

Koja znanstvena istraživanja potvrđuju učinkovitost homeopatskog liječenja, ili se ono promovira samo usmenom predajom?

Moje osobno, neznanstveno mišljenje jest da Šimetin jako dobro zna da je demagog, da laže i pokušava sakriti istinu. Svoj odgovor počinje s generalnim znanstvenim dokazima za prirodnu medicinu (s kojom homeopatija kao ima puno veze), navodeći neka istraživanja s imelom. Upravo to je farmakognozija, Ratimire, znanstvena metoda koja nema veze ni sa kakvom alternativom, a najmanje s homeopatijom.  Naš homeopat tad kreće naglašavati navodnu problematiku ispitivanja homeopatije znanstvenom metodom jer se tu radi o “individualnom” pristupu (kao da to sprječava placebo kontrolirana istraživanja). Navodno je neka dvostruko slijepa studija pokazala da je homeopatija nadmoćnija od placeba? Slobodno, navedite je pa ćemo pričati, niste rekli ni za koju bolest je testirana. Tad nastavlja navodeći da su se izveli i pokusi na biljkama “čak s vrlo visokim razrijeđenjima”? Koja su to istraživanja? Pa hej, dr. Šimetin, ne znači li kod homeopatije veće razrijeđenje da je lijek utoliko dramatično učinkovitiji? Čemu to “čak”? Zar ne razumijete osnovne principe svoje pseudoznanosti? Bilo je puno zastajkivanja u odgovoru, da niste možda znali da ste na tankom ledu?

Dr. Šimetin ima instinkt profesionalnog obfuskatora, no uloga mu je znatno olakšana jer u emisiji nema nikoga tko bi propitkivao te njegove gluposti i iznio suprotno mišljenje pojašnjavajući rupe u njegovom argumentu.

Dr. Lovasić pak eksplicitno odgovara kako je sve što je dr. Šimetin iznio točno… Toliko o nekakvom balansu u predstavljanju homeopatije u ovoj emisiji. No ipak, on navodi kako nije uspio naći adekvatna istraživanja koja bi potvrdila postojanost homeopatije. Tad se i on povlači i čak traži alibi za nedostatak rezultata u tome što je psihosomatske smetnje teško uzorkovati i testirati, a poboljšanje im je više rezultat same komunikacije i brige o njima, a ne specifičnog liječenja. Nije li upravo to savršen argument protiv homeopatije? Nije li tu posve jasno da je to samo praznovjerje? Molim vas, dr. Lovasiću, prestanite ganjati taj bijeli kit placebo efekta, protivno Hipokratu i liječničkoj etici.

Prednost šarlatanima daje činjenica da istraživanja alternative često vode upravo ljudi koji u nju bespogovorno vjeruju. Dakle, njima nije u interesu adekvatno uzorkovati i oslijepiti studiju i doći do istine – njima je cilj dokazati homeopatiju milom ili silom. To nije znanost, to je obmanjivanje. Da citiram jednog poznatog homeopata dok govori o svojem pristupu znanosti:

Ili homeopatija djeluje ili su studije u krivu!

Toliko o potrazi za istinom…

U prilog šarlatanima ide i činjenica da i kod savršenih studija (kojih nema mnogo), 5% rezultata će manje/više uvijek biti pogrešno. Dakle, čak i savršena studija homeopatije će jednom u 20 pokušaja dati pozitivan rezultat, kojeg će šarlatani moće navoditi publici (i novinarima, khm khm) koji ne znaju interpretirati te rezultate. To savršeno ilustrira xkcd:

Uostalom, voda na mlin šarlatanima je i činjenica da je većina rezultata pojedinačnih medicinskih istraživanja pogrešna – Alex Tabbarok analizira Johna Ioannidisa.

Ogroman broj detaljno analiziranih znanstvenih nalaza o homeopatiji se može naći na:

http://www.ebm-first.com/homeopathy.html

Na kraju ove polovice emisije, segment o prirodnim lijekovima koji iz nekog razloga svrstava hipertermiju pod prirodnu medicinu… Neću se osvrtati na tu glupost jer nema direktne veze s homeopatijom. Čini mi se tek kao još jedan pokušaj asimiliranja znanstvene, nadasve neprirodne metode pod okrilje “prirodne alternative”.

Dio drugi

Drugi dio počinje upitom od strane voditeljice vezanim uz nespecifične psihosomatske tegobe i prirodnu medicinu: Da li je u redu da liječnici preporuče pacijente alternativcima u nedostatku konvencionalnih rješenja i lijekova?

(0:57) Dr. Lovasić odgovara i kaže:

Mi smo dio prirode i ne možemo se liječiti neprirodno, nego prirodnim sredstvima ili preparatima.

A prirodni otrovi, doktore? Znam, jeftino, ali ovakav argument ne zaslužuje bolji odgovor. Ključ informiranja je da se naglasi da sama činjenica da je nešto prirodno ne znači da je automatski i zdravo! S obzirom na svu silu sintetiziranih lijekova i pomagala koja koristimo u liječenju, stvarno ne razumijem izjavu da se “ne možemo liječiti neprirodno”. Postoji mogućnost da je doktor pokušao pojasniti da je sve prirodno jer na ovaj ili onaj način dolazi iz prirode, no teško je smisleno interpretirati nekakvu takvu izjavu. Nadam se da će se pojasniti s vremenom (možda čak i ovdje!).

Zanimljiva prilika se otvara pri sljedećim njegovim riječima. Dr. Lovasić kaže…

…i hrana je dakle lijek.

…a voditeljica uskoči s:

I lijek i otrov.

Ah, da je bar netko skeptičan u emisiji, da iskoristi ovu izvrsnu prigodu i izvrsno ilustrira gornju poantu o “prirodnoj” medicini.

Odmah nakon, Dr. Lovasić kaže:

…imamo u homeopatiji “slično se ‘zbija sličnim”

(…)

To nažalost ne vrijedi, pa ni za psihosomatske bolesti.

Dakle, doktor Lovasić eksplicitno kaže da homeopatija ne djeluje, pa ni na psihosomatske tegobe koje su itekako podložne placebo efektu. Međutim, već za par rečenica doktor implicira da homeopatija pomaže, no uz ogradu da to nije kao efikasni lijek, već nešto što potiče pacijenta na samoizliječenje. Opet se vraćamo na mitski placebo efekt i njegovu neetičku primjenu putem homeopatije. Moram reći, dr. Lovasiću, ako vam je cilj išta osim propagiranje homeopatije – ne uspijevate baš. Vaša (ne)artikulacija placebo efekta će mnoge natjerati upravo da pohrle po homeopatske “lijekove”.

(02:42) Dr. Šimetin opisuje svoju dijagnostiku. Pri čemu spominje nekakav test s bojama. Igrom slučaja naletjeh na neke relevantne informacije u vezi njegove prakse. Neke anegdote s forumskih bespuća:

Prvo je m. gledala po dvije nijanse/ boje i birala koja joj se više sviđa.
Onda je ona legla na krevet, a on je stavljao jedan po jedan lijek na prsa i potezao joj ruke preko glave da odredi na koji lijek reagira (nešto po palcima gleda).

I još…

pogledao je adrianove papire,pogledao kako hoda i ja sam ga stavila na krevet a on je tada stavljao razne lijekove na njegova prsa i rastezao mu ruke..i tako za svaki lijek posebno..nije mi jasno sto je radio?onda je rekao da ja legnem da na meni prekontrolira..rekao je da mislim na adriana i meni stavljao lijekove na prsa pa rastezao ruke i tako za svaki lijek..

A najvažnije:

kod šimetina je pregled 200 kn

Ovo je prekrasno. Odete kod dr. Šimetina, on vas dijagnosticira tako da vam ponudi boje na odabir, a onda vam stavi lijek na prsa i gleda povratnu reakciju. Naravno, obe metode su apsolutno izmišljeno smeće, kao da ih je neko dijete izmislilo. Prva je analiza boja, nešto poput ovoga – PDF. Druga je ni manje ni više nego primijenjena kineziologija (1,2). Dakle, dobit ćete ne jednu, već dvije potpuno izmišljene, nepostojeće dijagnostičke metode, a sve u svrhu dobivanja izmišljenog, šarlatanskog lijeka. Sve to za samo 200 kuna! Koja bagatela…

Morat ću opet citirati dragog Dirka Gentlyja jer je apsurd presličan:

Jako mi je drago što ste me to pitali, gđo Rawlinson. Izraz ‘holistička’ odnosi se na moju uvjerenost da je ono što nas se ovdje tiče temeljna međusobna povezanost svih stvari. Ja se ne bavim takvim sitnicama kao što su prah za otkrivanje otisaka, izdajnički ostaci prljavštine po džepovima i glupi otisci stopala. (…)

Dakle, našeg Ratimira ne zanima anamneza, moguće alergije, kontraindikacije, detaljni liječnički pregledi, objektivna mjerila…. Ne! To je za obične smrtnike! On će dijagnozu postaviti beskompromisno, na svoj način.

Sve u svemu, posve je jasno koliko je naš dr. Šimetin kompetentan i profesionalan. Izgleda da ga i određeni presjek katolika mrzi, jer je on dio nekakvog “Kruga prijatelja BRUNE GRÖNINGA”. Iskreno, ni ne zanima me kakva je tu točno budalaština u pitanju, znam samo da se trebam držati podalje.

No, da odradimo još par detalja iz emisije.

(05:00) Voditeljica opet vraća temu na stil “mi znamo što je za njega dobro” i navodnu Lovasićevu paternalizaciju medicine. Tu opet nailazimo na par bisera, poput izjave da liječnik ne može znati što je pacijentu.

Da, pacijent ima svoju osobnu percepciju i može osjetiti određene nelagode, no liječnik ima u svom arsenalu čitav niz dijagnostičkih alata i metoda kojom objektivno može procjeniti što je s pacijentom. Što je s hipohondrima, dr. Lovasić? Znaju li oni najbolje što im je? Možemo li napokon prestati pretvarati se da svatko najbolje zna što mu je osobno? Takva seoska banalizacija liječničke profesije vam ne ide na čast, dr. Lovasiću.

A u svrhu velebne demokratizacije medicine, još jedan nenadmašan biser:

Ako pacijentu ne objasnite zašto on treba uzimati taj lijek, zašto on ne preuzme tu odgovornost uzimanja lijeka, onda nećete nikada dobiti uspjeh u terapiji

Nenadmašno. Ja sam očito kreten, jer mislim da (za primjer) antibiotici imaju antibiotsko djelovanje čak i ako ne znaš da ih uzimaš, a pogotovo bez obzira da li vjeruješ u njih. Smiješno mi je do koje razine se čovjek može spustiti da argumentira neobranjivo.

(6:20) Voditeljica pita od čega se pravi i kako djeluje homeopatija, je li sigurna?

No prvo, dr. Šimetin se nadovezuje na dr. Lovasića:

tijelo čovjeka najbolje zna što on treba.

Ajmo još malo mantre, doktore… Zašto su onda uopće potrebni lijekovi? Zar će tijelo znati da je u slučaju raka potrebna kemoterapija? Kako bi to uopće znalo kad su stanice raka upravo mutirane tjelesne stanice koje imunološki sustav ne prepoznaje kao strane? Ili što je sa autoimunim bolestima? Tad tijelo “zna” što mu treba i napada samo sebe. Ali da, vaše poštapalice ne moraju imati smisla, one su tu samo da propagiraju homeopatiju javnosti.

Dalje, pri opisu djelovanja i spravljanja homeopatije, dr. Šimetin proces opisuje s oslobađanjem toplinske energije iz zapaljenog ugljena. To je fascinantno, jer ja sam mislio da se tu radi o mućkanju s vodom i razrjeđivanju – pa onda još malo mućkanja dok ne dobiješ VODU. No dobro, on valjda zna 😉

(09:00) Slijede pozivi gledatelja s upitima.

Uglavnom, ništa presenzacionalno, no dr. Šimetin se ne libi nuditi homeopatske pripravke ljudima na kemoterapiji, iako je “pohvalno” da se donekle ogradio i rekao da homeopatija “nešto bitno u vezi raka ne može učiniti”

 Završna riječ

Voditeljica i njena 2 sugovornika se sretno slažu da je zaključak koji treba izvući iz emisije taj da je potrebno kombinirati alternativne metode s konvencionalnima u svrhu izliječenja pacijenata.

Iskreno, ne znam koja je bila uloga dr. Lovasića u emisiji. On je kroz nju mirno projedrio, prioritet mu je očito bio ne zamjeriti se nikome, već mirno čekati kraj i ispuniti razlog zbog kojeg je i došao – reklama stručnog skupa o palijativnoj medicini. Makar se nadam da mu je to bila svrha jer se bojim da je to možda jedino konstruktivno čemu je dao doprinos u ovih pola sata.

Dr. Šimetin je u potpunosti ispunio svoju svrhu, i bez previše otpora gurao svoju demagogiju pod nos tisućama i tisućama gledatelja.

Moram reći da sam uznemiren. Ne znam očekujem li previše, no mislim da je razumno očekivati da javna televizija u emisiji koja navodno informira građane o zdravlju i medicini ima nekakve standarde predstavljanja informacija. Ako neki šarlatan već mora biti na TV-u, bilo bi lijepo da se u blizini nalazi i netko tko mu se može argumentirano suprotstaviti, a ne slijepo gutati sve što on kaže. Iz tog razloga se nadam da će i gospođa Sanja malo bolje kritički filtrirati izjave svojih gostiju i bolje reagirati na njih. Uz, naravno, bolji odabir gostiju kao temelj svega 😉

Laku noć, sretno.