Krešimir Mišak–svirka i druženje u Azimutu (18.03.2015.)

***prijateljska verzija teksta, za portal drukčije tematike***

 

Šibenski klub ‘Azimut’ je bio popularno mjesto za izlazak u petak, 18. ožujka. Naime, pod pokroviteljstvom kulturne udruge ‘Fotopoetika’ u goste nam je došao Krešimir Mišak i njegov bend Hakuna Matata.
Svirka je počela u 23h, a prethodno je sam Mišak publiku zagrijao dvosatnim druženjem u društvu Marka Podruga. Radi se o izrazito simpatičnom bendu koji je nastupom lako održao pozornost publike i prijaznu atmosferu. Sam Mišak je vokal i gitarist, a čak je i zgrabio svoj ukulele za pokoju pjesmu.

Međutim, koliko god Hakuna Matata bili simpatični, posjećenost je očito bila uvjetovana dvosatnim razgovorom koji je prethodio svirci, kako i priliči ‘Festivalu riječi, ritma, i druženja’ – sva tri elementa smo mogli pronaći te večeri.

Slobodna Dalmacija: novi pokušaj odvraćanja roditelja od cijepljenja djece

Ovog petka sam doživio neugodan šok prolazeći kraj Tiskovog kioska. Vrišteći, u moju percepciju je ušao naslov ‘Država nas je kaznila, ali nećemo cijepiti bebu!’

Ovakve priče se često probiju u dnevni tisak, ali ne na ovaj način, kao glavna vijest na naslovnici, odnosno ‘PRIČA DANA’.

Jedno objašnjenje dramatičnog plasmana priče je jasno – “slow news day”, iliti, prema Wiki:

• vrijeme kad medijske organizacije objavljuju trivijalne priče uslijed nedostatka značajnijih novosti

Drugi faktor eksponiranosti priče je, čini se, činjenica da je jedan od roditelja male Lore “poznati zadarski fotoreporter”. Mislite li da taj fotoreporter možda ima poznanstva u Slobodnoj Dalmaciji?

Dojmovi s Mystic sajma na Zagrebačkom Velesajmu

laiknikola:
Autor ovog teksta je Filip, kolega skeptik.
Bio je pun dojmova nakon svog posjeta Mysticu i htio mi je prenijeti neke svoje dojmove od kojih bi ja napravio tekst. Shvatio sam da se ne radi tek o par riječi (strast o temi je bila opipljiva u emailu), pa sam predložio da on sastavi vlastiti tekst o svojim iskustvima sa sajma, uz obećanje da ću ga objaviti na blogu – ispričavam se zbog kašnjenja!
Rezultat je izvrstan, uživajte
*******************************************************************************

Na preporuku frenda koji je veliki fan laikaskeptika, cura i ja smo otišli na Mystic sajam u Zagrebu ove godine. Frend nažalost zbog posla nije mogao ići, ali sam se pobrinuo temeljito proći sajam kako bih mu što vjernije prenio dojmove.

Studentska ulaznica je koštala 10kn, iako više nisam student (oops).

Čim smo ušli, prošli smo sekciju hrvatskih autohtonih jela, zanimljivosti iz županija itd., no mene je najviše interesiralo što nas čeka na samom dijelu alternative.

Pisat ću kako smo prolazili štandove i kako su se stvari doista događale. Nijedan dio priče nije izmišljen niti preuveličan, dijalozi su se događali 99% kako su i opisani.

“Prirodna medicina” u Šibeniku

U subotu, 21. rujna u 11 sati će se u šibenskoj gradskoj knjižnici održati predavanje ‘Prirodna Medicina’ pod vodstvom Darka Vujnovića, predsjednika istoimene udruge.

Obavijest sam dobio preko newslettera bloga ‘Istine i laži o hrani’, kojeg piše (nažalost) sve popularnija Anita Šupe.

U subotu neću moći prisustvovati predavanju jer ću biti na putu, pa stoga pozivam neke od čitatelja (ako će biti u mogućnosti) da prisustvuju predavanju i naprave zabilješke, ili još bolje – naprave zvučni snimak predavanja. Srećom, današnji mobiteli su dovoljno napredni za snimanje zvuka

Rado bih napravio osvrt na predavanje pomoću tako dobivenog materijala.

Unaprijed zahvaljujem.

P.S. Ista molba vrijedi i za Zadar, Split i Makarsku:

• u Zadru – ponedjeljak 23.09.2013. u 17.30 h u Gradskoj knjižnici Zadar, Stjepana Radića 11 b
• u Splitu – petak 27.09.2013. u 19 h u prostoru udruge Europski pokret, Hrvojeva kula, Hrvojeva 1
• u Makarskoj – subota 28.09.2013. u 17 h u dvorani Vatrogasnog doma, ispod mosta

U nastavku prilažem Anitin email, s boldanim temama koje su mi potencijalno jako zanimljive i zastrašujuće.

Prvomajska agro-alternativa u Skradinu

Prvi Maj je u Skradinu bio sve, samo ne neradni dan.

Tad se naime održavao drugi, posljednji dan 5. sajma  agroturizma Šibensko-kninske županije. Lokalni proizvođači, kao i oni iz partnerske Virovitičko-podravske županije imali su priliku predstaviti sebe i svoje proizvode široj publici, ali i mogućim poslovnim partnerima.

Kao i na drugim sajmovima ove vrste, alternativna ponuda je bila u punom “cvatu” – od energetskih narukvica i mističnih kristala do čajeva i medova koji liječe gotovo sve.

Ubojita antivakcinacijska retorika na dnevno.hr

Jučer mi je poslan članak s dnevno.hr naslovljen

‘Cijepljenje ljudi je kao žigosanje životinja, a zakoni koji ga omogućuju zaostali su iz prošlih vremena’

(h/t Martina)

Autorica teksta je Martina Galjan. Često lamentiram o neumitnoj propasti kvalitetnog novinarstva, znam biti i dosadan, ali ni ovaj slučaj nije iznimka. Za očekivati bi bilo da ovakav tekst piše znanstveno kompetentan novinar, jer je ipak riječ o znanstvenim pitanjima. Čak i ako tekst svrstamo pod generalnu tematiku jer priča o problemima “stvarnih” ljudi, u njemu se argumenti temelje na znanosti, a autorici bi trebala biti dužnost informirati se o temi, postići nekakav balans kvalitete izvora informacija. Ali ne, znanstveni konsenzus je po Martini nešto što se ovlaš spomene (i jednako brzo odbaci), a glavnina priče bude posvećena anegdotama i autoritativnim izjavama dežurnih šarlatana. U tom slučaju mi postaje teško ozbiljno ju shvaćati kao novinarku, a izuzetno mi prikladan postaje njen Twitter tag: @palasmarsa.

Bosanske piramide, Šibenski problem

Ako niste znali – Bosna ima piramide!

Ne samo to, bosanske piramide su najveće i najstarije od svih dosad otkrivenih, one su perpetuum mobile koji konstantno zrači “nehercijanskom” energijom, a upravo ta energija je ključ ljekovitosti tunela ispod samih piramida. Naravno, riječ je o piramidama kod Visokog, za koje je svijet prvi put čuo još 2005. godine zahvaljujući pseudoarheologu Semiru Osmanagiću.

Bio je to depresivan dan za razum i skepticizam u Šibeniku – još jedno u nizu dobro posjećenih predavanja o temama koje su bliske znanosti samo utoliko što ih Krešimir Mišak shvaća ozbiljno.

Homeopatija “u srcu” Jutarnjeg Lista–uzrok i posljedica neumoljivog propadanja tiska

Živimo u doba smrti profesionalnog novinarstva. Tiskovine su očiti primjer, najranjivija meta. Radio i televizija odavna pružaju trenutačnije, interaktivnije i šarenije novosti i informacije. Internet agregacija, blogovi, amatersko “YouTube” novinarstvo… To su tek posljednji čavli u lijesu čije zatvaranje još ne znamo spriječiti. Ne znamo čak ni bismo li trebali pokušati ili nas nastala situacija jednostavno tjera na neizbježne promjene. U nedavnoj prošlosti su novine još uvijek nalazile svoju jedinstvenu nišu – kvalitetu reportaže. O nekom događaju ili situaciji bismo čitali sljedeći dan, ali sve bi informacije bile na jednom mjestu, vizualno dojmljive za čitatelja, shvatljive i informativne. Cijela priča nam je bila prostrta unutar nekoliko odlomaka ili stranica. Danas, međutim, stvarnost je drukčija. “Ozbiljne” novine ne preživljavaju izdižući se iznad ostalih kvalitetom svojih tekstova, već ekonomičnošću. Primarni faktor je cijena-po-riječi, a ona uslijed pada cijene izdanja, veće konkurencije i manje tiraže biva sve manja. Tako se gasi ideja novinara koji istražuje, a rađa se copy-paste novinarstvo, sektor u kojem je pojedina riječ najjeftinija.

Anita Šupe i LCHF/Paleo prehrana: Poluistine, laži i profesionalizacija očitog

Za gospođu Šupe sam saznao sasvim slučajno, vidjevši da ima predstavljanje svoje knjige ‘Istine i laži o hrani’ u šibenskoj gradskoj knjižnici 22. listopada 2012. – točno u podne. Bio mi je dovoljan naslov knjige da se potrudim biti nazočan tom predstavljanju. Takva buntovna, autoritativna naslovnica obično dobro predviđa (ne)kvalitetu argumenata unutar samih korica. Sama autorica je odbila moj prijedlog za intervju, tako da je ovaj tekst jedino što mi preostaje.

Farmaceutske kompanije ignoriraju novootkriveni lijek za rak?

Ovih dana je u tisku i na internetu nemoguće izbjeći priču o profesoru Magnusu Essandu, koji je u Švedskoj otkrio lijek za rak. Nažalost, iz nekog razloga ga ne žele financirati ni farmaceutske kompanije ni švedske institucije. Zvuči prilično skandalozno? Meni, iskreno – ne baš.

Kada mi je Ajgor preporučio ovaj članak za analizu, prva pretpostavka mi je bila da se radi o još jednom u nizu istraživača koji neodgovornim medijskim istupima pokušava doći do financiranja za svoj marginalni projekt. Doista, to je gotovo svakodnevna pojava – istraživači i izumitelji iz svh polja ljudske radinosti u medijskim istupima tvrde da su na rubu revolucionarnog otkrića, a dio javnosti, zavaran lošim novinarstvom povjeruje u priču i uloži svoj novac u spomenuti projekt.

Originalni članak iz kojeg je ova priča prenesena u naše zaluđene medije je sasvim prihvatljiv. Radi se manje/više o osobnoj perspektivi situacije u kliničkim istraživanja povezanima s rakom, proizašlim iz frustracije autora zbog oboljelog prijatelja. Autor pokušava identificirati uzroke i moguća rješenja trenutnog stanja, kao i moralne dileme kojima informiramo svoje odluke u takvim slučajevima. Članak nije nimalo “urotnički” nastrojen prema farmaceutima, iako je autor možda malo prefrustriran tim izdvojenim slučajem da objektivno sagleda cjelinu.

Što bi to značilo?