Farmaceutske kompanije ignoriraju novootkriveni lijek za rak?

Ovih dana je u tisku i na internetu nemoguće izbjeći priču o profesoru Magnusu Essandu, koji je u Švedskoj otkrio lijek za rak. Nažalost, iz nekog razloga ga ne žele financirati ni farmaceutske kompanije ni švedske institucije. Zvuči prilično skandalozno? Meni, iskreno – ne baš.

Kada mi je Ajgor preporučio ovaj članak za analizu, prva pretpostavka mi je bila da se radi o još jednom u nizu istraživača koji neodgovornim medijskim istupima pokušava doći do financiranja za svoj marginalni projekt. Doista, to je gotovo svakodnevna pojava – istraživači i izumitelji iz svh polja ljudske radinosti u medijskim istupima tvrde da su na rubu revolucionarnog otkrića, a dio javnosti, zavaran lošim novinarstvom povjeruje u priču i uloži svoj novac u spomenuti projekt.

Originalni članak iz kojeg je ova priča prenesena u naše zaluđene medije je sasvim prihvatljiv. Radi se manje/više o osobnoj perspektivi situacije u kliničkim istraživanja povezanima s rakom, proizašlim iz frustracije autora zbog oboljelog prijatelja. Autor pokušava identificirati uzroke i moguća rješenja trenutnog stanja, kao i moralne dileme kojima informiramo svoje odluke u takvim slučajevima. Članak nije nimalo “urotnički” nastrojen prema farmaceutima, iako je autor možda malo prefrustriran tim izdvojenim slučajem da objektivno sagleda cjelinu.

Što bi to značilo?

Ono što sam Magnus Essand, kao odgovoran znanstvenik, kaže na početku članka! Parafrazirat ću:

Ne, virus ne uništava rak! Ne, nisam još ništa izumio! Naši rezultati dolaze isključivo iz laboratorijskih testiranja, a mnogi lijekovi koji obećavaju u laboratoriju ne djeluju pri praktičnoj ljudskoj upotrebi.

Ova izjava, koju je nemoguće dvosmisleno shvatiti, trebala je biti dovoljna autoru nešto ozbiljnijeg originalnog članka da u potpunosti promjeni ton i zaključak istog. A pogotovo je trebala biti dovoljna našim medijima da ne objave djetinjaste, pseudoznanstvene, anti-farmaceutske govore mržnje zasnovane NA NIČEMU.

U čemu je problem? Kao prvo, zbunjuje me premisa da je farmaceutska kompanija kao privatni biznis “dužna” financirati neko istraživanje. Kao korporacija, oni nisu zaduženi za liječenje ljudi. Oni su zakonom obvezani donijeti zaradu svojim dioničarima. Kako to čine? Tako da ostatku svijeta pružaju učinkovite i konkurentne proizvode (u ovom slučaju lijekove). Nije li to smisao svake struke na svijetu? Ovdje se dakako ne radi o nekakvoj farma-uroti čiji je cilj sakriti lijek za rak u svrhu zarade.

Dapače, na svijetu postoje mnogobrojni državni fondovi koji su zaduženi za financiranje obećavajućih istraživanja (kao i spomenuti švedski fond), koji također nisu odlučili financirati prve dvije faze kliničkog testiranja Essandovog lijeka. Zašto?

Tu dolazimo do glavnog razloga. Kao što sam Magnus Essand eksplicitno naglašava:

Velika većina lijekova koji uopće uspiju započeti kliničko istraživanje se na kraju pokažu nedovoljno učinkoviti, neučinkoviti ili čak štetni.

Što znači ‘neučinkoviti’? Jednostavno da primjenom lijeka ne dolazi do promjene u tijeku bolesti kod pacijenta. Nedovoljno učinkoviti znači da postoji određen efekt ali nije usporediv s već postojećim terapijama i rješenjima. Štetan? Štetan znači upravo to – da postoji kontra efekt koji pogoršava stanje i/ili povećava smrtnost kod pacijenata.

Iz tog razloga se ne smije pompozno reklamirati učinkovitost nekog lijeka na osnovu laboratorijskih testova, za to su nužni rezultati kliničkih testiranja na ljudima. O čemu se tu radi? Kliničko testiranje ima 3 glavne faze:

• 1. faza (20-100 ljudi) – utvrđuje se li je lijek siguran za uporabu na ljudima, traje do mjesec dana
• 2. faza (100-300 ljudi) – utvrđuje se potencijalna efikasnost lijeka, traje nekoliko mjeseci
• 3. faza (300-3000 ljudi) – utvrđuje se terapeutski potencijal lijeka (u usporedbi s postojećim tretmanima), traje nekoliko godina

Dr. Essand traži “sitan novac” za prve dvije faze. Međutim, te dvije faze su neusporedivo jeftinije od treće, koja je najzahtjevnija, najopsežnija i uključuje višestruko veći broj ljudi od prve dvije.

No, da se vratimo na rezultate kliničkih testiranja. Još od kraja prošlog stoljeća je postalo jasno da uspješnost lijekova pada. Primjerica, 80-ih i ranih 90-ih godina tek ~20% lijekova koji započnu testiranje bi uspješno završilo 3. fazu (da uopće ne spominjemo lijekove koji ne dobiju ni odobrenje za početak testiranja). A noviji rezultati?

(dakle, ignoriramo veliku većinu lijekova iz laboratorija koji ni ne započnu kliničko testiranje – njih 99%)

• 38% lijekova odobrenih za testiranje ispadne u 1. fazi
• 60% preostalih lijekova ispadne u 2. fazi
• 40% preostalih lijekova ispadne u 3. fazi (po novijim studijama i 50%!)
• Još 23% lijekova koji prođu sve tri faze ne budu odobreni od strane Agencije za lijekove.

Dakle, sveukupno tek 11% lijekova koji započnu testiranje na kraju budu odobreni. Najnovija istraživanja pokazuju još nižu brojku – 9%.

Ali to su rezultati za lijekove iz svih područja medicine… Rezultati za rak su još dvostruko gori! Tek 4.7% lijekova za rak bude odobreno na kraju kliničkog testiranja. I to nije sve… Tipični rezultati pri prodaji tih odobrenih lijekova se dijele na trećine:

• 1 trećina lijekova bude komercijalni neuspjeh
• 1 trećina otprilike vrati uloženo
• 1 trećina bude ‘hit’ i donese tvrtki zaradu

Što znači, tek 1.5% lijekova za rak koji započnu kliničko testiranje će farmaceutskoj tvrtki donijeti zaradu! Možemo li ih onda kriviti što ne ulažu u svaki “potencijal” iz laboratorija?

Možda su autori hrvatskih članaka o ovoj priči trebali malo razumjeti temu o kojoj pišu, prije negoli su objavili svoje djetinjarije:

Net.hr

Farmaceuti nemaju interes
Pronašli virus koji ubija rak, ali lijek je neprofitabilan?!

Index.hr

Virus koji ubija rak već dvije godine “na ledu” jer farmaceuti ne mogu na njemu zaraditi?!

24 Sata

Lijek za rak postoji, ali nitko ne želi ulagati jer – nema zarade?

24 Sata

Genijalac: Hrvat (23) radi na lijeku za djecu oboljelu od raka
Nema predaje: U virus, koji bi mogao spasiti milijune života, nitko ne želi ulagati jer nema profita.

RTL

Šveđanin pronašao lijek za rak.¸

Dnevnik.hr

Hrvatski genijalac bori se za uspjeh spasonosnog lijeka protiv raka

Nisu li naši mediji mogli bolje?