U jučerašnjem izdanju Slobodne Dalmacije našao se članak o novom proizvodu tvrtke Proteus, koji je nedavno odobren od strane američke FDA. Riječ je o sićušnom čipu kojeg pacijent proguta u svrhu ispravnog praćenja i doziranja pojedinog lijeka. Čip osim te informacije može bilježiti i još neke fiziološke funkcije, čije poznavanje može biti neprocjenjivo u zdravstvene svrhe kao i glede opće kvalitete života. Kako funkcionira? Jednostavno.
Laički rečeno, čip pri ulasku u želudac postaje neka vrst mikrogeneratora odnosno baterije, zahvaljujući jednostavnoj kemijskoj reakciji prilikom koje 2 metala reagiraju s želučanom kiselinom i proizvode struju. Isti čip odašilje niskoenergetske signale flasteru zalijepljenom na koži, koji te podatke dalje proslijeđuje na relevantnu lokaciju, primjerice aplikaciju na korisnikovom mobitelu. U tom trenutku korisnik odabire kako baratati informacijama – neke primjerice šalje doktoru, neke kondicijskom treneru, a ostale po želji briše i ne dijeli ni sa kim.
Lako mi je zamisliti prednosti ovakve tehnologije, iako je tek u povojima. Prvenstvena namjena su stariji ljudi i oni zaboravniji, iz očitog motiva – pridržavanje režima lijekova (neki lijekovi, odnosno kombinacije lijekova se moraju uzeti u točno određeno vrijeme da bi bili učinkoviti). Isto tako, detaljno će se mjeriti kakav učinak pojedini režim ima na pacijenta što može dovesti do velikog poboljšanja u skrbi.
Početak članka sasvim prihvatljivo opisuje okolnosti ovog izuma, no ipak, cijeli članak odiše oprezom i sumnjom. Prava zabava počinje u drugom dijelu kada autorica Javorka Luetić počinje pisati o “opravdanoj” sumnjičavosti prema farmaceutskim kompanijama.
Mnogi ipak s velikim sumnjama dočekuju ovu odluku, poučeni prijašnjim iskustvima kada je farmaceutska industrija nudila različita spasonosna rješenja koja su se poslije pokazala toksičnima ili kancerogenima.
Nitko ne sumnja u činjenicu da je glavni motiv tvrtki generalno, pa tako i onih farmaceutskih – profit. Sasvim je jasno i da se grozni zdravstveni i regulacijski propusti događaju uslijed manje/više direktnog utjecaja (čitaj: podmićivanja) od strane proizvođača lijekova. Možda se ne čini drastičan, međutim ovaj argument je slabo prikrivena mantra alternativne kabale kritičara mainstream znanosti i medicine i poruka koju nosi sa sobom je sumnja u čitav civilizacijski pothvat zvan znanost. Tako će alternativci bez problema kritizirati drugu stranu i reći “znanstvenici znaju biti u krivu!” misleći da tako dokazuju svoje tvrdnje. Ipak, do istine ne dolazimo na taj način. Alternativci ne shvaćaju da kritika znanosti ne dokazuje alternativne tvrdnje, a ne ulazi im u glavu da su greške neizbježne u svakom ljudskom pothvatu, pa tako i znanosti – te da su upravo znanstvenici ti koji otkriju te greške, a ne neki zaluđeni šarlatani. Štoviše u znanost su ugrađeni samoispravljajući mehanizmi koji nas vode prema istini ispravljajući greške prijašnjih generacija i njihovih “paradigmi”.
Svoj argument o autoričinom stavu potkrjepljujem nastavkom teksta:
Svojedobno se propagiralo masovno fluorodiranje vode i hrane, napitaka i paste za zube, što se pokazalo izrazito štetnim za zdravlje, a drama je nastala i kada su otkrivena cjepiva koja su sadržala živu, te iznimno opasni citostatici koji se koriste u kemoterapiji.
Sve je jasno, znamo kojem kampu ona pripada. No ovdje se ne radi samo o nevaljaloj logici, već i o potpuno krivim, kriminalno krivim činjenicama!
Fluoridacija? Fluoridacija se i danas provodi u najrazličitijim oblicima, draga Javorka, ne svojedobno. Ne samo da je postupak ekonomičan, jer smanjuje potrebu za zubarskim zahvatima, već je zdrav i bez rizika. Onaj minorni rizik koji fluoridacija nosi je uglavnom estetske, ne zdravstvene prirode.
Vidim i da su “otkrivena” cjepiva koja su sadržavala živu… Naravno, ne radi se tu o otkriću, već o unaprijed poznatom dijelu cjepiva. Radi se o prezervativu thimerosalu koji u sebi sadrži tragove žive. Panika oko njega je nastala kad su roditelji autistične djece u paničnoj želji da nađu uzrok svojoj nevolji zaključili da uzrok mora biti živa u dječjem cjepivu. Naravno, zdravstvena ispitivanja, kao i ispitivanja cijepljenih i necijepljenih populacija su dokazala da thimerosal nema nikakve veze s autizmom niti je štetan za zdravlje.
Citostatici, Javorka? Zbilja? Nitko ne garantira da će lijek nužno biti ugodan, niti da ne nosi rizike. Međutim, rizici su nadasve poznati i u cjelini se iznose pacijentima – što je temeljni dio informiranog pristanka. Bit kemoterapije nije da bude ugodna i bezopasna, već da drastično pomogne u liječenju tumora i karcinoma! Upravo to, naravno, i radi.
U ostatku teksta, između još malo širenja straha i posve generičkih bojazni o privatnosti u digitalnom dobu, možemo naći i ovo:
Skeptici izražavaju i bojazan zbog kontinuiranog punjenja probavnog sustava sitnim čipovima koji će se ugrađivati u svaku tabletu pakiranja lijeka, pa je logično pitanje kako će se oni puniti energijom da bi mogli kontinirano odašiljati podatke i koliko je takav uređaj siguran za zdravlje. Naime, u kampanji nisu objavljeni rezultati kliničkih ispitivanja.
Hinim iznenađenje… Je li moguće da Javorka nije podrobno proučila gradivo? Je li moguće da nije saznala ni osnovne informacije o proizvodu kojeg kritizira?
“Kontinuirano punjenje” je beznačajna fraza, jer čipovi izlaze iz organizma nakon kratkog vremena. Pitanje o energiji? Pa mislim da je tom pitanju dat odgovor u baš svakom tekstu koji opisuje proizvodu. A sigurnost? Nisam za pretpostavke kad se radi o zdravlju, no srećom nisu ni agencije za nadzor lijekova, koje zahtijevaju detaljna klinička ispitivanja. Klinička ispitivanja koja su jasno objavljena na stranicama Proteus Digital Health-a.
Iskreno, nije mi jasno kako netko može dozvoliti osobi s tako malo kritičke misli da se uopće bavi novinarstvom. Shvaćam da svi imamo svoje nedostatke i oni nas ne čine nužno nesposobnim za obavljanje širokog spektra poslova. Možda bi Javorka bila kompetentna u nekoj drugoj domeni… Ipak, ovdje se radi o situaciji gdje novinska kuća bez problema daje zadatak osobi koja već na prvi pogled očito nije kvalificirana da informira javnost. Uznemiruje me takvo stanje u jednoj od naših najvećih tiskovina. Nadam se boljemu
Malo smijeha za kraj, Stephen Colbert o ovom strašnom čipu… Laku noć, sretno.
laik-a-skeptik 