Alternativna medicina i pseudonovinarstvo u Hrvata – što kaže ‘Slobodna’?

Ne znam kako točno okarakterizirati ovaj članak iz ‘Slobodne Dalmacije’:

Šarlatani ili iscjelitelji? Tisuće alternativaca, a samo ih je mali broj dokazao svoje moći

Napisao ga je Saša Jadrijević Tomas i tekst nije u cijelosti netočan, niti je u mnogočemu točan… Međutim, posve je štetan i opasan. Zašto? Cijela mu je premisa da postoje pouzdani alternativci, uz mnoštvo šarlatana koji daju “zao glas” ostalim provjerenim poštenjačinama. Čitav tekst je u biti reklama za ‘Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu’ (HUPED), i prenosi propagandu o “dokazanim” (čitaj: njihovim) metodama. Tekst počinje kritizirajući razne “neprovjerene” alternativne metode popularne u nas, citiram:

Skidam uroke na daljinu, oslobađan od ugovora s Đavlom, spajam vas direktno s anđelima, povezujem s umrlima, oslobađan od crne magije…

Tu se (…) ne ubrajaju još tisuće onih koji se bave astrologijom, tarotom, grahom, vidovnjaštvom…

Tu ne vidim ništa sporno, jer nabrojene metode su uistinu među najčešćim primjerima beskorisnog šarlatanizma. Nažalost, ostatak teksta zvuči kao tipičan propagandni letak alternativne medicine.

Vedran Korunić, predsjednik HUPED-a i Drago Plečko, “najpoznatiji hrvatski alternativac”, bez ikakve kritike guraju svoju dogmu o alternativi na neinformirano čitateljstvo (a vjerojatno i uredništvo) ‘Slobodne’, a ovaj navodni novinarski članak koriste kao besplatnu reklamu.

Da, njih dvojica uistinu kritiziraju neke dijelove alternative, ali u istom dahu promoviraju “dokazane” alternativne terapije. Kakva glupost… Da citiram Tima Minchina: “Kako zovemo alternativnu medicinu koja dokazano djeluje? Medicina.”

“Osobe trebaju ići na tretmane kod provjerenih terapeuta, a ne nasjedati na usluge lažnih iscjeljitelja.” – kaže Korunić. Zanimljivo, to je upravo rečenica kojom bi se ja poslužio govoreći o šarlatanima. Razlika je, naravno, u standardu kojeg HUPED ima za “provjerene” terapeute i “dokazane” metode. Naime, oni licenciraju sve ljude koji su

minimalno ozdravili 10 osoba, što su dokazali medicinskim nalazima prije i poslije tretmana.

Wow. To je dokaz? Da je prije i poslije nekog tretmana nalaz pokazao ozdravljenje? Dakle ozdravljenje je sigurno proizašlo iz te konkretne terapije? Ne. Sve što znamo jest da se ozdravljenje dogodilo nakon nečega, ne i što je uvjetovalo to ozdravljenje. Za to su potrebne detaljne, objektivne, kontrolirane studije, a ne anegdote. Ili, kad već spuštamo razinu dokaza, zašto tu istu razinu ne primijeniti na klasičnu medicinu i farmaceutske kompanije? Dajmo svim proizvođačima lijekova da prodaju i reklamiraju lijek ako mogu naći 10 ljudi čiji su se nalazi poboljšali nakon uzimanja istog. Ili kao što se HUPED razmeće da u arhivi udruge imaju “više od 4000 anketa i povratnih informacija o ozdravljenjima”. Ako je to dovoljno za potvrdu efikasnosti, dozvolimo Bayeru i Plivi isti standard dokaza, umjesto da od njih tražimo detaljne i objektivne studije koje izoliraju moguće sekundarne faktore i placebo efekt.

Ne, ne želim reći da je to pametno. Samo želim ukazati na licemjerje alternativaca koji bježe od adekvatnih kriterija jer znaju da njihove terapije nisu ništa doli običan placebo. I Drago otvoreno tvrdi kako može dokazati da je pomogao pacijentima kod raka, dijabetesa, artritisa, degenerativnih bolesti. Pitam se kakvi su to dokazi… Upitnici, ankete i “prije/poslije” nalazi nekolicine probranih ljudi, bez adekvatne kontrole? Ha-ha-ha…

Gospodi Koruniću i Plečku preporučam da prestanu zavaravati sebe i druge, da raspuste taj beskorisni HUPED i možda osnuju novu udrugu naziva ‘Post Hoc Ergo Propter Hoc’, jer placebo efekt ne bi prepoznali ni da priđe i opali im šamarčinu.

Imam osjećaj da je poanta ovog članka progurati zakonsku regulativu alternativne medicine. U teoriji to zvuči bezazleno, čak i korisno… Međutim u praksi, s ovako morbidnim i licemjernim standardima za dokaze ta regulativa bi se svela samo na održavanje monopola nekolicine ljudi koji bi provodili neučinkovite terapije i izdavali licence koje bi terapeuti koristili da uvjere ljude u korisnost njihovih budalaština. Postoje brojni primjeri, pogotovo u SAD-u, gdje regulativa nije poboljšala kvalitetu ni sigurnost, već samo dala autoritet postojećim šarlatanima da šire svoj utjecaj. Jednostavno rečeno, postoje priznati standardi kojima lijekovi i terapije dokazuju svoju učinkovitost – jedini razlog zašto alternativa bježi od istih standarda je zato što je jasno da su te terapije beskorisne (a nerijetko i štetne).

Tekst završava navođenjem raznih “dokazanih” alternativnih metoda poput homeopatije, akupunkture, reiki (liječenje dodirom), refleksologije, iridiologije… Dokazano? Da, dokazano beskorisno.

U toj listi placebo terapija našla se i yoga. Što je yoga? Yoga je tek sustav vježbe i opuštanja uz kontrolirano disanje, tu nema apsolutno ničeg alternativnog što klasična medicina ne prepoznaje kao dobrobit.  Vježba i opuštanje su blogotvorni za naše zdravlje, postigli mi to yogom, plivanjem, ili možda laganim trčanjem popraćenim vrućom kupkom. U tome je cijela “mudrost”. Yoga postaje glupost tek ako se izgubimo u mističnim objašnjenjima, čakrama, i raznim energijama koje navodno kolaju našim tijelima.

Smiješno mi je i to da je pod alternativnu “prirodnu medicinu” navedena i zdrava hrana. Da, zdrava hrana je stvarno alternativna… Ako pod alternativno mislimo da klasična medicina u svojim temeljima ima ugrađeno razumijevanje pravilne, zdrave prehrane, kao i da zdrav razum nalaže isto. Naravno, ovo je tipično uzurpiranje i krađa prihvaćenih metoda u svrhu dobivanja vjerodostojnosti cjelokupnom području alternative.

Uz nekoliko klikova na prateće linkove pokraj ovog članka, u ‘Slobodnoj’ sam naišao i na jedan tekst kojeg je napisao Drago Plečko. Naslov teksta je “Priroda liječi rak, ali kako kad i kako kome”. Ironičniji naslov ni sam ne bih mogao osmisliti, no izgleda da je gospon Plečku ta ironija prešla preko glave.