Pravna džungla u kojoj buja korov homeopatije

Brass Scales Of Justice Off Balance, Symbolizing Injustice, Over White

Ljudi misle da su zaštićeni zakonima. Često su svjesni da ima mnogo toga što ne znaju, pogotovo pri zdravstvenim pitanjima, no vjeruju preporukama (nadri)liječnika iz jednostavnog razloga – misle da država uskače kad je potrebno. Vjeruju da nije dozvoljeno prodavati budalaštine kao lijek. Nažalost to nije uvijek tako. Neki zagovornici homeopatije će čak reći “Homeopatija je zakonski priznata.” Ima li u tome istine? Idemo vidjeti…

Homeopatski proizvodi se uistinu spominju i regulirani su Zakonom o lijekovima iz 2007. godine. Članak 1. glasi:

Radi osiguranja djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova kao proizvoda od posebnog značaja za zdravstvenu zaštitu ljudi ovim se Zakonom utvrđuje postupak ispitivanja i stavljanja u promet, proizvodnja, označavanje, klasifikacija, promet, farmakovigilancija, oglašavanje i informiranje, nadzor nad lijekovima te provjera kakvoće lijekova.

Ovim se Zakonom utvrđuju i uvjeti i način stavljanja u promet i nadzora nad homeopatskim proizvodima.

A evo i definicije lijeka, odnosno homeopatskog proizvoda iz članka 2.:

1. Lijekjest svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija farmakološkim, imunološkim ili metaboličkim djelovanjem ili postavljanja medicinske dijagnoze,

18. Homeopatski proizvod jest proizvod izrađen od tvari ili mješavina tvari koje se koriste kao homeopatski izvori, prema homeopatskome postupku proizvodnje opisanom u Europskoj farmakopeji ili, ako iste ne postoje, u drugoj važećoj farmakopeji država Europske unije; homeopatski proizvod može sadržavati više principa,

Zasad mi viđeno ne miriše na priznanje. Dapače, napravljena je jasna razlika između lijeka s jedne strane i homeopatskog proizvoda s druge. Jasno je da zakonski jedno s drugim nemaju dodirnih točaka kad postoji takve eksplicitna podjela. Ako je homeopatija valjana kao princip i uistinu djeluje ljekovito, zašto ovaj zakon ne spominje samo lijekove, a homeopatiji daje jednake uvjete za puštanje u promet – znanstveni dokaz o efikasnosti i sigurnosti? Kako obično biva kad pseudoznanost uđe u zakone, stvaraju se iznimke, standardi pate, a javnost snosi posljedice.

Postupak dobivanja odobrenja za stavljanje u promet lijeka je jasno definiran člankom 14, a potrebna dokumentacija navedena slovima od a) pa sve do r), primjerice:

f) terapijske indikacije, kontraindikacije i nuspojave,

i) opis postupaka koje proizvođač koristi u svrhu provjere kakvoće (kvalitativne i kvantitativne analize djelatnih i pomoćnih tvari, gotovog lijeka, posebna ispitivanja),

j) rezultate:

– farmaceutskih ispitivanja (fizikalno-kemijskih, bioloških i/ili mikrobioloških ispitivanja),

– nekliničkih ispitivanja,

– kliničkih ispitivanja,

Dakle, radi se o prilično detaljnim uvjetima koji su tu da osiguraju efikasnost i sigurnost odobrenog lijeka. Naravno, za homeopatiju iz nekog razloga sva ta pravila padaju u vodu.

Prema objašnjenju iz HALMED-a, nadležne agencije:

Prema Direktivi 2001/83/EC [europskog parlamenta], homeopatski proizvod smije biti u prometu ako ima odobrenje za stavljanje u promet ili rješenje o registraciji dano od nadležnog tijela.

Jedan mali ‘ili’, kojim pada u vodu bilo kakva kontrola efikasnosti i sigurnosti, kako ćemo vidjeti po objašnjenju iz HALMED-a, prema članku 108. Zakona:

Za homeopatske proizvode koji se stavljaju u promet bez terapijskih indikacija primjenjiv je pojednostavljeni postupak davanja odobrenja, odnosno postupak registracije, ako ispunjavaju sljedeće uvjete:

– namijenjeni su oralnoj ili vanjskoj primjeni,

– nemaju navedenu terapijsku indikaciju na pakovanju ili u dokumentaciji,

– imaju dovoljan stupanj razrijeđenosti kojim se jamči sigurnost primjene proizvoda.

Dakle, na police se stavljaju homeopatski pripravci bez naznačenog djelovanja, pa je stoga navodno opravdana iznimka kojom se ignorira standardan postupak utvrđivanja efikasnosti i sigurnosti, a sve po principu “Zašto moramo išta dokazivati? Pa ni sami ne tvrdimo da ti pripravci imaju djelovanje!”. HALMED:

Homeopatski proizvodi bez indikacije pripadaju klasičnoj homeopatiji što znači da se pacijent prije primjene određenog proizvoda prethodno mora savjetovati s homeopatskim liječnikom jer na proizvodu nema indikacije.

Wow. Impresivan sustav zaštite pacijenata… Lijekovi koje prodajemo bez indikacije i ikakvog testiranja su sigurni jer će ih propisati homeopat? A tko kontrolira homeopate, molim lijepo? Lijekovi su potpuno netestirani, ali su “sigurni” jer nemaju navedenih terapeutskih indikacija, a propisuje ih homeopat bez kontrole (podsjećam, homeopati prakticiraju kao obrtnici, a ne liječnici) koji njima “liječi” najrazličitije oblike i težine bolesti, pa i one neizlječive. Da ne spominjem užasnu homeopatsku literaturu, gdje se homeopatski pripravci bez kontrole preporučuju kao lijek. Fantastičan sistem. To je kao da dva čovjeka surađuju u ubojstvu, ali ne budu optuženi jer je jedan ciljao, a drugi povukao okidač!

Primjeri homeopatski tretiranih bolesti iz knjige Romane Đekić, poznate HR homeo-šarlatanke (uz preporuku hrvatske udruge homeopata!):

Šok, krvarenja, ubodne rane, zmijski ugrizi, ozljede glave, ozljede vrata i leđa, frakture, opekline, sunčanica, hipotermija, dehidracija, prehlada i kašalj, gripa, bronhitis, upala pluća, akutni napadi astme, anafilaktički šok, konjunktivitis, mučnina i povraćanje, proljev, upala crvuljka, kila, upala mokraćne cijevi/mjehura, menstrualni bolovi i PMS, infekcije i upale vagine/prostate, bradavice, gljivične infekcije, vodene kozice, ospice, rubeola, zaušnjaci, hripavac, šarlah, dojenačke kolike i povraćanje majčinog mlijeka, visinska bolest, jet lag, zarazne bolesti, zarazne bolesti, glavobolja, nesanica, cijeli niz komplikacija vezanih uz trudnoću, postoperativne tegobe (šok, krvarenje, nadutost trbuha, zastoj mokraće, inficirane rane, proljev i povraćanje), hiperaktivnost, autizam, mentalnda retardacija kod djece, ciste, miomi, tumori, impotencija, neplodnost, problemi s jetrom, palpitacije, aritmija, začepljenje krvnih žila, problemi s tlakom, otežano disanje, pritisak u prsima, išijas, artritis, osteoporoza, multipla skleroza, paraliza, Alzheimerova i Parkinsonova bolest, autoimune bolesti, sve vrste alergija, posljedice moždanog i srčanog udara, komplikacije dijabetesa, psihičke i emocionalne tegobe (tjeskoba, napadi bijesa i panike, depresija, deluzije, opsesivno kompulzivni poremećaji, ovisnost (cigarete, alkohol, hrana, droge…),  itd. itd. itd. itd. itd…

Teško je i pobrojati tegobe i simptome koji mogu imati drastične, životno opasne komplikacije ili čak smrt kao posljedicu bez odgovarajućeg liječenja i njege. Ovako sročen Zakon dozvoljava homeopatima da sve te tegobe “liječe” vodom. Zdravstvena i ekonomska šteta načinjena ozakonjivanjem takvih pseudoznanosti je nemjerljiva.

Neka institucije rade svoj posao?

Kako ovakav, blago rečeno budalast, zakon stupa na snagu? Kako homeopatski proizvodi mogu imati pravo na iznimku što se tiče postupka odobravanja i direktno prijeći na “pojednostavljeni” postupak registracije? Iz HALMED-a, u vezi predviđenih homeopatskih pripravaka iz članka 108.:

U ovom slučaju, uz zahtjev za registraciju homeopatskog proizvoda nije potrebno priložiti dokaz o terapijskoj djelotvornosti u smislu kliničkih studija kojima je dokazana učinkovitost (već djelotvornost počiva na homeopatskoj paradigmi tzv. similiuma) što znači da se u ovom postupku ocjenjuje isključivo dokumentacija o kakvoći i sigurnosti primjene homeopatskog proizvoda.

Molim? Kao temelj ove besmislene izjave na scenu stupa famozna Direktiva 2001/83/EC:

(21) Having regard to the particular characteristics of these homeopathic medicinal products, such as the very low level of active principles they contain and the difficulty of applying to them the conventional statistical methods relating to clinical trials, it is desirable to provide a special, simplified registration procedure for those homeopathic medicinal products which are placed on the market without therapeutic indications in a pharmaceutical form and dosage which do not present a risk for the patient.

Molim??? Sastav (voda) i navodni mehanizam (magija) homeopatije otežavaju provođenje kliničkih ispitivanja o efikasnosti, pa im se pruža mogućnost jednostavne registracije? Ovdje je očit ne samo utjecaj homeopatskog lobija (možda iz Njemačke kao kolijevke homeopatije, ili Francuske koja je sjedište najvećeg homeo-proizvođača Boirona?), već i potpuna znanstvena nepismenost europskih zakonodavaca. Mehanizam terapije nema veze s efikasnošću iste. Klinička ispitivanja dizajnirana da pokažu potencijalnu efikasnost uopće nemaju uvid u navodni mehanizam terapije niti je on bitan. Nije bitno je li riječ o aspirinu, antibiotiku, homeopatiji ili bioenergiji – temeljni princip proučavanja efikasnosti je slijep na potencijalni mehanizam djelovanja. Bitno je da li terapija djeluje, ne kako djeluje.

Ekvivalent ovih homeopatskih iznimki bi bio, naprimjer, da neke ljude i marke automobila izuzmemo iz obveze godišnjeg tehničkog pregleda vozila, jer oni smatraju da pregled nije mjerodavan u njihovom slučaju. To se naravno neće dogoditi jer placebo efekt kod automobila ne priznajemo, međutim kod ljudi ga zovemo homeopatija i idemo mu u susret.

Igrom slučaja, i sam HALMED naglašava vrijednost i važnost kliničkog ispitivanja u jednom od svojih letaka (PDF):

Klinička su ispitivanja potrebna da bi se objektivno procjenilo korist i rizike novog lijeka ili liječenja tj. da bi se dokazalo kako moguća korist primjene nadvladava možebitne rizike.

Ironično, ne?

Ironično je (apsurdno?) i da su, prema HALMED-u, homeopatski pripravci koji su prošli standardni postupak odobrenja kao i pravi lijekovi (uz priložene kakve takve “dokaze” o efikasnosti i sigurnosti), strogo ograničeni na korištenje pri “samoliječenju blažih stanja bolesti te se stoga smiju izdavati samo u ljekarni gdje postoji mogućnost prethodnog savjetovanja s ljekarnikom.”

U isto vrijeme, ovi drugi, nekontrolirani pripravci se jasno koriste za sve i svašta, a “smiju se izdavati u ljekarni i specijaliziranoj prodavaonici na malo lijekovima”. Dakle, nikakva kontrola uz širu distribuciju i propisivanje. Zemlja apsurda.

Ipak, u ovom slučaju, čini se da je kriva Europska Unija, odnosno usklađivanje zakona. Još jedna ironija je da smo bili donekle sigurniji s Zakonom iz 1997. godine, koji bez iznimke kaže u članku 5.:

Homeopatskom se proizvodu ne smiju pripisivati terapijske indikacije.

Homeopatski proizvod smije biti u prometu samo ako je upisan u očevidnik koji vodi Ministarstvo zdravstva i jasno označen oznakom: “homeopatski proizvod – nema dokazanoga ljekovitog učinka”.

Po današnjem zakonu, samo homeopatski proizvodi koji su prošli postupak registracije moraju biti bez terapijske indikacije (gorenavedeni članak 108.). Ipak, i za taj niski stupanj smislene kontrole postoji moguća kontradikcija i rupa u zakonu, jer članak 49., 85., 91., kažu da zabrana navođenja ljekovitih svojstava vrijedi samo ako proizvod:

…nije upisan u očevidnik Agencije kao homeopatski proizvod.

Nisam pravnik, ali po mom mišljenju to je definitivno kontradiktorno članku 108. (rado ću prihvatiti ispravak, ako je neki zainteresirani čitatelj pravnik po struci) i dozvoljava homeopatskim proizvodima koji su prošli tek postupak registracije da na pakiranju navode ljekovita svojstva.

Uz pretpostavku da članak 85. nije rupa u zakonu iza koje se homeopati mogu sakriti, postaje jasno da oni svojim konzultacijama (kao obrtnici) i literaturom krše zakon o oglašavanju! Članak 82.:

Pod oglašavanjem o lijeku u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se svaki oblik obavješćivanja kojemu je namjena poticanje njihova propisivanja, izdavanja, prodaje i potrošnje u pisanom, slikovnom, zvučnom, usmenom, elektronskom, digitalnom ili bilo kojem drugom obliku.

A pravilnik o oglašavanju lijekova i homeopatskih proizvoda u članku 5. kaže:

Oglašavanjem o lijeku mora se dati istinita i znanstveno dokazana informacija o lijeku uz poštivanje etičkih kriterija, a u cilju njegove pravilne i racionalne uporabe ne dovodeći u zabludu korisnike.

Jedinu sumnju u moguće kršenje zakona od strane homeopata baca članak 25. pravilnika:

Odredbe ovoga Pravilnika na odgovarajući se način odnose i na homeopatske proizvode iz članka 107. Zakona o lijekovima.

Ako članak 25. na neki način oslobađa (opet ću: stručno pravno viđenje je dobrodošlo) homeopatske proizvode stavljene na tržište postupkom registracije, postaje jasno da su Zakon i prateći Pravilnik kriminalno neadekvatni u regulaciji homeopatije.

Kaznena odgovornost?

Kazneni zakon iz 2011. godine u članku 186. kaže:

(1) Tko kao lijek, homeopatski ili medicinski proizvod pripravi ili proizvede radi prodaje ili radi drugog načina stavljanja u promet pripravke ili proizvode koji su štetni za zdravlje ljudi, pa time izazove opasnost za zdravlje druge osobe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Indirektna šteta po zdravlje nastala propisivanjem pseudoznanosti u liječenju je neizmjerno velika. Uzmimo samo u obzir ljude oboljele od svih navedenih tegoba iz knjige Romane Đekić, koji će uslijed njenog nagovora na liječenje vodom odgoditi potrebno konvencionalno liječenje (nerijetko s trajnim, a ponekad čak i s fatalnim posljedicama). Još kad primijetimo neodgovorno širenje neznanstvenih informacija od strane nestručnih osoba u svrhu propagiranja ovakvih “alternativnih paradigmi liječenja”, teško je ignorirati štetu. Stupanj (in)direktnosti je jedino što možda zakonski spašava homeopatske i druge šarlatane (HUPED i ostali).

Da se mene pita, raspravljali bismo tek o tome koliko godina će provesti u zatvoru.

Zaključak

Potreban nam je Zakon o lijekovima. Bez iznimaka. Nije bitno je li lijek “konvencionalan”, homeopatski ili vilenjački – ako je djelotvoran i siguran to se jasno može i mora pokazati pažljivo kontroliranim studijama. Sadašnji zakon nije skrojen stručno već politički, dijelom možda uslijed pseudoznanstvenog lobiranja unutar države, a dijelom uslijed famoznog “usklađivanja” s Europom. Možda se radi o nevinoj pogrešci i/ili znanstvenoj nepismenosti. Jasno je samo da se zakon treba mijenjati. Međutim, s predsjednikom sabora koji promovira bioenergiju, možemo li nešto tako očekivati?

Dodatak: A novi ministar zdravstva Ranko Ostojić tvrdi da je homeopatija komplementarna, a ne alternativna medicina.

Teško je biti optimističan…

Ovaj unos je objavljen u alternativna medicina, homeopatija i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

12 odgovora na Pravna džungla u kojoj buja korov homeopatije

  1. Drago napisao:

    Na žalost ministar zdravlja nam je tip koji kaže da su homeopatija i ostale “alternativne metode liječenja” zapravo “komplementarne klasičnoj medicini”. Tako da je to što Boris Šprem koji s medicinom nema veze hvali Domančića u tom svjetlu posve nebitno.

  2. Veky napisao:

    Nikola, stvarno mislim da si zabrazdio. Veliki problem nekih ljudi koji otkriju znanstveni pristup i sve njegove blagodati je da od tog trenutka jednostavno ne priznaju ništa drugo, i pokušavaju sve gledati kroz tu paradigmu. Obično su “mostly harmless”, što bi rekao Douglas Adams. No kad to dođe do toga da svjesno krivo čitaju zakone, mislim da treba reagirati.

    Neučinkovito? Što je učinak? Ako čovjek kaže da ga boli glava, da je popio čašu vode, i da ga nakon toga ne boli glava, je li čaša vode imala učinak? I što se mijenja ako se ta čaša vode zove “Lichtwasser” ili nekako slično? Pazi, odgovor nije trivijalan. Ajmo malo detaljnije sagledati stvar.

    Zamisli da si liječnik. Pravi, certificirani, sa završenom medicinom, liječnik. Dođe ti čovjek s nekim bezveznim simptomom koji je očito (očito tebi koji si stručnjak, ali njegovoj obitelji i poznanicima nikako) njegova izmišljotina kako bi dobio malo pažnje i osjećaja važnosti. I uporno dolazi, što god mu ti rekao ili propisao, jer je sasvim jasno da je njegov cilj provoditi vrijeme u razgovoru s osobom koja ga uvažava (po mogućnosti obučenoj u bijelu kutu:), a ne izliječiti se. A pred tvojim vratima čekaju pacijenti sa stvarnim problemima i teškoćama, kojima tvoja stručnost zasigurno može pomoći, nekima možda i spasiti život.

    Što ćeš učiniti? Ako si imalo human, pustit ćeš ovog parazita s početka drugom čovjeku, koji je pažljivo uklopljen u sustav tako da parazitu izgleda stručno (bijela kuta included:), iako to nije, ali je alternativnim sustavom kontrole ograničen tako da ne može činiti štetu, jer su mu sve terapijske mogućnosti iz perspektive kliničke medicine svedene na H2O i malo C12H22O11. (Možeš reći da time što ne pomaže čini štetu, ali to je već filozofiranje. “Do no harm” se sigurno ne odnosi na “do no harm by not doing good”. Inače bi i puno pravih liječnika bilo u prekršaju.)

    Uporno tvrdiš “placebo efekt može koristiti i klasična medicina, razgovor s liječnikom može jednako pomoći kao razgovor sa šarlatanom”, ali tržišni principi su protiv tebe. To je grozno bacanje vremena stručne osobe koja to vrijeme svakako može bolje utrošiti. Nije li bolje da to čine ljudi koji ionako nemaju ništa pametnije za raditi u životu, pogotovo kad su genijalno (moraš priznati da jest:) smišljenom paradigmom onemogućeni škoditi stvarnom, objektivnom zdravlju?

    Cijelo vrijeme se držiš kao pijan plota same mjerljive učinkovitosti, ne shvaćajući da ogromnoj većini ljudi ona uopće nije bitna. Radiš klasičnu pogrešku zamjene uvjetovanog uvjetom (nepoznavanje Bayesove formule, iako sam uvjeren da je matematički poznaješ). S jedne strane imaš “false negatives”: zavedene ljude sa stvarnim teškim zdravstvenim problemom, kojima će odgađanje medicinskog tretmana doista škoditi. No s druge strane imaš strahovito veći broj “false positives”: ljudi s imaginarnim problemima, čije će preusmjeravanje neškodljivim šarlatanima samo koristiti čitavom zdravstvenom sustavu, jer će pravi liječnici imati više vremena za “true positives”: pacijente sa stvarnim zdravstvenim problemima. Crtaj dijagram i promatraj distribuciju.

    P.S. Analogija s obaveznim tehničkim pregledom ti nije dobra, i toga si vjerojatno svjestan. Tretiranje homeopatije u današnjem sustavu je poput micanja obaveze tehničkog pregleda stopala za ljude koji idu pješke. Iako ih ima puno više, za ono čemu služi obavezan tehnički pregled su potpuno irelevantni, i micanje obaveze tehničkog pregleda njima učinit će da stanice za tehnički pregled doista detaljnije pregledavaju prijevozna sredstva koja stvarno trebaju.

    Ajd please malo razmisli o svemu tome i probaj ne reagirati odmah na prvu loptu, kao što obično činiš. Ja sam ovako nešto sastavljao oko mjesec dana. Nisam homeopat niti išta takvo, ali doista mislim da bolje od tebe shvaćam kako društvo funkcionira. Ne idu ljudi liječniku samo zato što su bolesni.

    • Nikola napisao:

      Prije svega, hvala ti na promišljenom komentaru. Nije mi ni na kraj pameti “reagirati na prvu” na pristojno sročen protuargument – ispao bih budala:) Ne uzimaš mi valjda za zlo što ne trošim vrijeme sročiti pažljiv odgovor na komentare ljudi koji možda nisu ni pročitali moj tekst, a kamoli ga pokušali shvatiti? Pazi, ne ubrajam tebe u tu skupinu.
      No krenimo…

      Neučinkovito? Što je učinak? Ako čovjek kaže da ga boli glava, da je popio čašu vode, i da ga nakon toga ne boli glava, je li čaša vode imala učinak? I što se mijenja ako se ta čaša vode zove “Lichtwasser” ili nekako slično? Pazi, odgovor nije trivijalan. Ajmo malo detaljnije sagledati stvar.

      Učinak je poboljšanje objektivnih mjerila koja dovode do neke tegobe ili stanja. Glavobolja je uistinu kompliciran sindrom, no uopće nije dobar primjer što se tiče ove rasprave. Kod glavobolje postoji mnogo faktora koji još uvijek nisu dobro shvaćeni, a mnogi od njih su nesumnjivo subjektivni (kao i uvijek kad se radi o boli). Kad pacijent kaže da se osjeća bolje, to nije nužno učinak lijeka – to je subjektivno poboljšanje (ili statistički aspekt placeba). A to subjektivno poboljšanje može imati teške objektivne posljedice.
      Što ako za primjer uzmem rak (da ne govorimo o drugim opasnim bolestima iz knjige Romane Đekić)? Pri konvencionalnoj terapiji će subjektivni dojam pacijenta biti užasan. On će imati percepciju da je sve bilo relativno OK dok nije došao u bolnicu. Ako pak ode kod šarlatana, pacijent će se osjećati izvrsno ali će objektivni pokazatelji biti sve gori i gori, dok ne nastupi smrt.
      Slažem se, odgovor uopće nije trivijalan, no tvoj primjer jednostrano oblikuje debatu o postojećem problemu.

      Što se tiče hipotetskog doktora i pacijenta s nespecifičnim boljkama…

      Gle, ako svoja razmišljanja baziraš na ovakvim primjerima, jasno mi je u čemu je problem – ne sagledavaš sve faktore i mogućnosti. Zar zbilja misliš da je pravilo će pacijent prvo doći kod pravog liječnika, pa kad taj vidi da mu ne može dalje pomoći će ga proslijediti nekome tko “ne može škoditi”? Da, možda u idealnom prvom slučaju. Koji ti je ubuduće poriv kao pacijentu da se uopće konzultiraš s liječnikom? Pa konvencionalna medicina ti nije pomogla, a homeopat kojeg ti je doktor preporučio jest. A taj isti homeopat tvrdi da homeopatija liječi, ako ne sve, onda 99% bolesti. Pa-pa, stručno medicinsko mišljenje. A što je s svjesnim obmanjivanjem pacijenta od strane doktora? Što je s informiranim pristankom? To je temelj medicine!
      Uostalom, nisu tu faktori samo subjektivni dojam pacijenta i budžet zdravstvenog sustava. Što je s troškovima pacijenta, koji će trošiti teško zarađene novce (a realno gledano nema baš neki disposable income) ganjajući jednoroge? Ako igdje, novac je zero-sum game u kućnim budžetima.

      (Možeš reći da time što ne pomaže čini štetu, ali to je već filozofiranje. “Do no harm” se sigurno ne odnosi na “do no harm by not doing good”. Inače bi i puno pravih liječnika bilo u prekršaju.)

      Žalim, ali ne. Ne govorim o nenamjernim liječničkim greškama, već o krivom informiranju i mogućim obmanama. Nije stvar u “do no harm by not doing good”, već u činjenici da krivo informiranje pacijenata ima stvarne posljedice, a ne nekakve hipotetske o kojima se da samo filozofirati.
      Ljudi nisu savršeni, dakle liječnici nisu savršeni. Big deal. Ovdje je riječ o obmani, o nestručnosti, o ignoriranju znanosti i znanstvenih argumenata osim u propagandne svrhe. Te stvari imaju znatne ljudske žrtve i ekonomsku štetu.

      Uporno tvrdiš “placebo efekt može koristiti i klasična medicina, razgovor s liječnikom može jednako pomoći kao razgovor sa šarlatanom”, ali tržišni principi su protiv tebe. To je grozno bacanje vremena stručne osobe koja to vrijeme svakako može bolje utrošiti.

      Znam da misliš da si realan i pragmatičan, ali tržišni principi su non sequitur. Tržište je tu da se regulira za opće dobro – ili možda počinjemo propagirati laissez faire? Liječnici nemaju vremena/imaju boljeg posla – dakle alternativa je odgovor? Glupost.
      Zašto ne informiranje, edukacija? Ja shvaćam princip znanstvene metode i medicinskih dokaza. Ako obolim od raka (ili ne daj bože glavobolje) sigurno neću otići kod nekog jogija ili bioenergetičara. Neću imati stres zbog razmišljanja o mogućim terapijama koje ne gonim, dakle skidanje noceba od strane šarlatana na mene neće djelovati. Da, znam da placebo nije samo nocebo stres, ali što se tiče alternativne medicine to je magic bullet.
      Uostalom, tvoj argument je baziran na lažnoj pretpostavki da liječnik ne može ekonomično uklopiti placebo efekt u svoju rutinu. A isti ti elementi koji dovode do jačeg placeba (npr bolja komunikacija), vode i do boljeg informiranja pacijenta i njegovog striktnijeg praćenja liječničkih preporuka. To je ekonomični win/win za zdravstveni sustav.

      Nije li bolje da to čine ljudi koji ionako nemaju ništa pametnije za raditi u životu, pogotovo kad su genijalno (moraš priznati da jest:) smišljenom paradigmom onemogućeni škoditi stvarnom, objektivnom zdravlju?

      Opet, mislim da je njihova neškodljivost iluzija stvorena preuskim gledanjem na problem.

      Cijelo vrijeme se držiš kao pijan plota same mjerljive učinkovitosti, ne shvaćajući da ogromnoj većini ljudi ona uopće nije bitna.

      Argument iz popularnosti – nevažno. Ljude se često mora naučiti što im treba biti bitno.

      Radiš klasičnu pogrešku zamjene uvjetovanog uvjetom (nepoznavanje Bayesove formule, iako sam uvjeren da je matematički poznaješ).

      Nisam siguran na što točno misliš. Misliš na moju traljavu ilustraciju p-vrijednosti? Gle, to je svjestan izbor s moje strane, neadekvatna ali kratka ilustracija. Ako korisnik alternative čita moje tekstove, sumnjam da će mu u svakom od njih biti zanimljivo ako stavim 3 paragrafa o Bayesu. Ne brini, vjerujem da Bayesa i matematiku statistike imaš u malom prstu u usporedbi sa mnom.

      S jedne strane imaš “false negatives”: zavedene ljude sa stvarnim teškim zdravstvenim problemom, kojima će odgađanje medicinskog tretmana doista škoditi. No s druge strane imaš strahovito veći broj “false positives”: ljudi s imaginarnim problemima, čije će preusmjeravanje neškodljivim šarlatanima samo koristiti čitavom zdravstvenom sustavu, jer će pravi liječnici imati više vremena za “true positives”: pacijente sa stvarnim zdravstvenim problemima.

      Već sam se osvrnuo na druge aspekte ovog argumenta, no mislim da ovdje radiš neadekvatnu statističku analizu. Za vrijednosti uzimaš pojedinačne posjete liječniku kao ilustraciju ogromne manjine ozbiljnih problema. Međutim, ako uzmeš da će svakoj pojedinoj osobi barem jednom u životu biti nužna konkretna medicinska pomoć, jednadžba se itekako mijenja, a tako i opasnost alternative. Jer, stavljanje alternative pod status quo će neizbježno dovesti u najmanjem slučaju do odugovlačenja s traženjem konvencionalne medicinske pomoći, a o gorim posljedicama ne treba ni pričati.

      P.S. Analogija s obaveznim tehničkim pregledom ti nije dobra, i toga si vjerojatno svjestan. Tretiranje homeopatije u današnjem sustavu je poput micanja obaveze tehničkog pregleda stopala za ljude koji idu pješke. Iako ih ima puno više, za ono čemu služi obavezan tehnički pregled su potpuno irelevantni, i micanje obaveze tehničkog pregleda njima učinit će da stanice za tehnički pregled doista detaljnije pregledavaju prijevozna sredstva koja stvarno trebaju.

      Ne slažem se. Tvoj stav prozlazi iz toga da a priori uzimaš neškodljivost homeopatije/alternative, a na tome se bazira čitava naša razmjena.

      Nemoj mi uzeti za zlo hiperbolu s kraja teksta o kažnjivosti. Poanta teksta je neadekvatnost zakona, a lagana zanimljivost je mogućnost (ma kako mala) da se homeopati kose i s tako neadekvatnim zakonom. Ako je moj temeljni argument o štetnosti točan, onda nije toliko bitno kakav je zakon, već kakav treba biti da adekvatno pokrije legitimnu štetu učinjenu alternativom. I naravno, da li ga (i kako) mijenjati.

      • secernakraju napisao:

        Da sam ja doktorica i meni pacijent dolazi s “glavoboljom”, a ustvari treba samo malo pažnje i osjećaja važnosti, napisala bi mu uputnicu za psihologa ili po potrebi psihijatra koji, gle čuda, znaju izlječiti takve “glavobolje”😀
        But that’s just me😀

  3. Ajgor napisao:

    Zanimljiva stranica koja se bavi žrtvama nekritičkog mišljenja, između ostalog i homeopatije:
    http://www.whatstheharm.net/index.html

  4. pero napisao:

    Sva sreća pa ima znanstvenika koji ne funkcioniraju na ovakvom nivou razmišljanja. Nabubetati nešto na fakultetu pa to nekritički pokušavati primijeniti na sve oko sebe ravno je samo gubitku zdrave pameti.

  5. dalmato napisao:

    Ne mogu sve komentirati, ima tu stvari za raspravu i sa ove i one strane ali,sve sam vise uvjeren da je stranica sponzorirana od strane neke Farmaceutske firme….

    • Ajgor napisao:

      Meni je Nikola upravo uplatio 500 kn zato što mu pomažem.🙂
      Prigovori prema farmaciji uglavnom se temelje na kapitalističkoj pohlepi. Međutim, “farma” je funkcionirala i u socijalizmu i bila je obilno pomagana od države da dokaže kako je socijalistička znanost bolja od kapitalističke. A kapitalističke države su se trudile dokazati da su “socijalistički” lijekovi loši. Tu nije bilo trke za profitom već su se tražili znanstveni dokazi. Može li se pretpostaviti da danas faramceutske kompanije ponekad testiraju lijekove drugih kompanija kako bi otkrile njihove slabosti i tako uništile konkurenciju?! Ili je svjetska farmaceutska industrija zapravo jedna tvrtka kojom upravlja Bilderberg grupa u suradnji s Ickeovim ljudima gušterima?!
      To naravno ne znači da nema kriminala i prijevare kao što je bio slučaj s cjepivom protiv svinjske gripe… Lopovluk je imanentan svakoj ljudskoj djelatnosti pa ni ova nije pošteđena, ali ne treba generalizirati.
      (Jedna izreka kaže da su SVE generalizacije pogrešne😉 )

    • Zvonimir napisao:

      Ma uzalud im je…Farmaceutska industrija svuda gubi bitku pred alternativom! Pa ne mogu ljude stalno varati. Vide ljudi šta djeluje a šta ne!

  6. dalmato napisao:

    😉

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s