U srijedu, 9. studenog 2011. godine, u Gradskoj Knjižnici u Šibeniku se održala tribina pod nazivom “Egzistencijalno-duhovni pristup problemu ovisnosti”
Hagioterapija (znajući značenje riječi) me fascinirala dovoljno da dođem i saslušam predavačicu Anu Perišić.
Hagioterapija predstavlja liječenje svetim, odnosno svecima (od grčkog hagios – sveto). “Sveta terapija” istog imena potječe još iz davnog srednjeg vijeka kad su ljudi liječili najrazličitije bolesti pomoću molitve, relikvija, hodočašća… Domaća hagioterapija, po receptu Tomislava Ivančića je nešto drugačija, utoliko što se prividno ograničava na liječenje “duhovnih problema”.
Kupujmo hrvatsko? U ovom slučaju NE.
Hagioterapija nije rezultat znanstvenog pristupa, iako se očajnički želi prikazati takvom. Cijela premisa joj je da čovjek narušava svoj duh ako ne živi po katoličkim moralno-etičkim principima. Premisa koja, naravno, nema ni z od znanosti u sebi, iako se silno trude izgledati znanstveno:
Hagioterapija je znanost koja proučava čovjekovu duhovnu dimenziju (1)
Hagioterapija nije alternativa medicini […] već pronalaženje egzaktnih znanstvenih dokaza i puteva kako liječiti čovjekovu duhovnu dušu odnosno rane u čovjekovoj duhovnoj dimenziji. (2)
Hagioterapija prati egzaktne, znanstvene načine za izliječenje (PDF)
Kao da nije dovoljna temeljna problematičnost ovih izjava, pa hagioterapeuti si odmah moraju potpuno proturječiti da stvari postanu zanimljive:
Nedvojbeno je: čovjek je tjelesno, psihičko i duhovno biće. Duh pak nije materijalan, stoga nije dostupan pozitivnim znanostima.
Dakle, hagioterapeuti su “znanstvenici” koji “znanstveno” proučavaju nešto što “nije dostupno” znanosti. Nije li to dobra definicija koju su si smislili? Mogu reći da su znanstvenici, a ako ih netko pokuša osporiti mogu se zaogrnuti u duhovnost za koju kažu da nije znanstvena. Hej, hagiovci! Stalno upotrebljavate riječ znanost. Ja mislim da ona ne znači ono što vi mislite da znači. (YouTube)
Nažalost, ovo je uobičajena taktika u promociji i predstavlja tipičnu otimačinu znanstvenog kredibiliteta od strane šarlatana. Opasnost u prepuštanju ovakvim površnostima postaje jasnija kad vidimo hagioterapeute da promoviraju izjave poput:
40% psihičkih bolesnika ima problema zbog djelovanja magije.
ili
Američki istražitelji kažu da 70% slučajeva raka nastaje na temelju trauma u duhovnoj strukturi čovjeka.
Sad je jasno da i nema prevelike razlike između srednjovjekovne i nove (hrvatske) hagioterapije. Ako je implikacija da duhovni problemi uzrokuju rak, onda najblaža moguća interpretacija ovakvih tvrdnji znači da hagioterapija djeluje preventivno na rak, ako ga čak i ne liječi. Postoje li ikakvi dokazi za ovo? Ne. Opet, postoji amaterski pokušaj znanstvenog djelovanja:
Kakvi su rezultati?
Statistički podaci pokazuju da je putem hagioterapije duhovno zdravlje postignuto kod 54 % osoba, poboljšanje kod 28 %, a za 15 % ne postoje povratne informacije. Rezultat nije postignut samo kod 2 %, a kod preostalog je broja terapija još u tijeku (1 %). (3)
Ovo jednostavno nisu statistički podaci o učinkovitosti terapije – ovo je tek površna statistička obrada hrpe subjektivnih, anegdotalnih povratnih anketa. Anegdote su znanstveno i medicinski bezvrijedne.
Jedini donekle znanstveni rad vezan uz hagioterapiju jest pilot studija na 42 osobe koja navodi poboljšanje kod blage depresije za pacijente. Međutim, to je tek pilot studija, bez kontrolne grupe za usporedbu, s upitnom metodologijom, nedefiniranim odabirom pacijenata i nepouzdanim ocjenjivanjem uspjeha (samoocjenjivanje – najnepouzdaniji način). Valja napomenuti i da su svi pacijenti u pilot grupi bili katolici.
Što se tiče samog predavanja u Šibeniku, vidi se da gđa Perišić ne poznaje znanost niti ju se trudi razumjeti. Ona je kroz predavanje tek 2-3 puta ubacila neku upitnu znanstvenu činjenicu (neke sam već spomenuo). Ostatak se svodio na njen opis svog teškog djetinjstva i pronalaska spasa uz Boga. Bog ne samo da ju je izliječio kao bebu, već joj je kasnije dao svrhu. Nemam osobitu želju sumnjati u njene motive, no imam razloga za brigu u vezi ovog pomodnog šarlatanstva, koje kao da je kombinacija generičke samopomoći poput “Tkanja Života” uz dodatak religije.
Brine me što “brojni liječnici, psiholozi, defektolozi, pedagozi, prosvjetni djelatnici i socijalni radnici samoinicijativno upućuju potrebite u centre za hagioterapiju.” Brine me i činjenica da je ova tribina bila posebno namijenjena “mladima, roditeljima i djelatnicima u području prosvjete, zdravstva i socijalne skrbi”
Moramo biti oprezni kad se naše službene institucije ne uspijevaju obraniti od ovakvog “ruba znanosti”. Ako ste u prilici, urgirajte, educirajte, i odvratite ljude od ovakvih terapije. Preporučite im nešto smisleno.
Laku noć, sretno.
laik-a-skeptik 
Malo šale nikad dosta 🙂
Hahaha…
Slažem se, definitivno 😉
Ovo je najbolje sročen, i prijeko potreban, tekst koji tambura hagioterapiju koji sam ikad procitao. Kratko, jasno i u glavu! Sve pohvale na tekstovima!
Hvala na hvali, Igore 😉
Nikola, evo tek sam danas naišla na ovaj Vaš tekst i mogu reći da ste si dali truda kako bi opovrgli hagiter. kao MLADU znanstvenu disciplinu. Pitam se kako bi teklo Vaše nepristrano istraživanje hgt. da ste u njega krenuli lišeni vlastitih predrasuda. Vjerovatno bi tada pokušali prvo proučiti što to hgt. uistinu proučava, i dokle je stigla u metodologiji znanstvenog istraživanja duhovne duše čovjeka. Hgt. jeste znanost ali mlada-nova znanost koja je u procesu stvaranja instrumenata koji bi objektivno mogli “mjeriti” fenomene duhovne duše, njezinu patologiju, učinke terapije i sl. Bilo bi lijepo kada biste imali otvoreniji pogled na stvarnost i ne zakopavali se u nešto što je ionako podložno mijenama. Kako biste Vi izmjerili smisao ?Ako to još uvijek nitko nije uspio, ne znači da smisao života nosimo ili ne nosimo u sebi, a upravo je “besmisao” ono što je u podlozi skoro svake bolesti duhovne duše čovjeka. Hagioterapija se Nikola nikada nije niti će se baviti tijelom, a još manje psihom, no kako se dira duhovnog područja čovjeka, i kako ono ozdravlja tako ima pozitivne učinke i na psihu i na tijelo (ali ne liječi njih). Nadam se da ćete si ovaj put dati truda i malo bolje proučiti što to hagioterapija jeste i kome je namjenjena. Inače utemeljitelj ove metode je emeritus na Sveučilištu u Zagrebu i ne vjerjem da bi ga se moglo svrstati u šarlatana sa ruba znanosti, a to što je uz tu svoju akademsku titulu i svećenik KC, ne znači da je hagioterpija namijenjena samo vjernicima katolicima, jer duhovnu dimenziju imaju svi pa čak i oštri protivnici spomenute metode.
Nikola lijepo je što postojite, nadam se da ćete zavoljeti hagioterapiju, mnogima je pomogla.Pozdrav Marija
Kakva znanost takvi argumenti: “Inače utemeljitelj ove metode je emeritus na Sveučilištu u Zagrebu i ne vjerjem da bi ga se moglo svrstati u šarlatana sa ruba znanosti …” Znanost ne poznaje ovakav argument. Kad bi npr. akademik Vladimir Paar (njegovo ime mi je onako slučajno prvo palo na pamet :-)) iznio novu teoriju o učinkovitosti homeopatije, ta teorija ne bi postala znanstvena samo zato što je Paar akademik već bi morala zadovoljiti neke druge kriterije.
Što se tiče Tomislava Ivančića (ako je on taj emeritus), on nije ni blizu ruba znanosti, pa i on sam priznaje da njegova “znanost” nije “dostupna pozitivnim znanostima”.
Ajgor , Ajgor, nije mi bila namjera akademsko postignuće T.Ivančića postavljati kao argument za bilo što, također nemam se namjeru upuštati u diskusije s Vama ili bilo kime oko hagioterapije, jer sam apsolutno sigurna u njezinu temeljnu ispravnost, jer pokušava otkrivati ono što jeste svojstveno samo čovjeku(htjeli Vi to priznati ili ne), a to je njegova duhovna dimenzije, dakle ne PSIHA, već duhovna duša ; a kako se do sada NITKO nije na sustavan način bavio isključivo Zakonitostima duhovne duše, patolologijom, dijagnostikom, i terapijom, evo sada se bavi hagioterapija i to našoj zemlji. Kao što znate niti jedna znanost se nije rodila odjednom, nego nakon niza godina sustavnog istraživanja i metodoloških strukturiranja unutar nje same.Tako je i sa hagiot. Dakle dopustite, da se nešto novo rađa i da je jako dobro, i da definitivno ima iza sebe empirijski dobre rezultate. Sada je jedino problem da hagioterapiju iz empirije koja je fenomenalna, pretočimo u znnstvenu disciplinu koja ima svoju metodologijui i sve ostalo što jedna znanost treba imati u svojoj strukturi. Razumijem Vaše otpore, ali ipak Hagioterapija kroči svoj put na radost svih ljudi koji pate na području duha. Nitko nikad nije vidio misao, ali to ne znači da ona ne postoji, je li tako? Ustvari napisala sam isto što i u prošlom komentaru, ali izgleda da Vi niste dobro “čuli” pa evo iznova. Bilo bi mi stvarno drago kada biste malo bolje proučili što to novo hagioterapija otkriva i gdje se to u čovjeku nalazi. Pozdrav
Sve sam dobro “čuo”, ali čini se da ti nisi dobro “čula” što je napisao Nikola: “Stalno upotrebljavate riječ znanost. Ja mislim da ona ne znači ono što vi mislite da znači. ”
Prvo i osnovno: nikakva znanost se ne može temeljiti na nečemu što je nedokazana pretpostavka proizašla iz ničim utemeljenog i dokazanog reglijskog vjerovanja. U ovom slučaju to polazište je “duhovna duša” koja ima izvorište u katekizmu katoličke crkve, “I, Čežnja za Bogom”, 33. Nasuprot Ivančićevim tvrdnjama kako je hagioterapija namijenjena svim ljudima, iz ovoga je očigledno da se radi o ekskluzivitetu katoličke crkve za vjernike katolike. Nadam se da ne moram posebno objašnjavati kako znanstvena načela i otkrića djeluju univerzalno. Hagioterapija je sa znanstvenog stajališta naprosto hrpa monumentalnih besmislica.
Evo primjer jedne “dijagnoze”: “Duhovne strukture koje su oštećene su život , srce , ljubav i povjerenje.Kod pacijentice je stoga postavljena duhovna dijagnoza patnje uzrokovane uvredama koje su nastale prenatalno i postnatalno. ” Srce je oštećena duhovna struktura?! Prenatalne uvrede?! To tebi zvuči znanstveno?
A evo i terapije za isti slučaj: “U terapiji su korištene samo pojedine kateheze ( kateheza o egzistenciji , Isusu Kristu i molitvi ) te molitve kojima se nadoknađivao manjak ljubavi …”
Znanost inače funkcionira svugdje jednako: npr. antibiotik će liječiti katolika, muslimana, hindusa, amazonskog urođenika … itd. Što misliš kako bi se katehezom o Isusu Kristu moglo liječiti jednog budistu, da i ne spominjem npr. australskog Aboridžina?
Ja znam da je pojam znanost omiljen jer to daje određen prizvuk ozbiljnosti pa ga vole prostituirati i pogrešno upotrebljavati i oni koji sa znanošću nemaju veze. Zbog nekih tradicionalnih razloga to se tolerira u društvu pa je tako moguća i budalaština da teolog nosi titulu dr. sci. Razlika između znanosti i ovoga što Ivančić smatra znanošću je kao da kaže “Ja inače igram nogomet, ali ga igram rukom, ima nas sedam umjesto jedanaest i igralište je manje. Ali mi igramo nogomet!” Dajte si za te svoje tlapnje nađite neki poseban naziv, pa neka to bude i “superznanost” ili “najboljaznanost” … nema veze, samo da se zna razlika.
Kao i kod svih šarlatana, Ivančićevi argumenti su postojani koliko i Rumenko na suncu. Konzistentnost je nešto na što se slučajno nabasa, kad druge opcije nema. Tako u hagio.hr iz prošle godina Ivančić piše:
“Znanstveni put do Boga mi je jako privlačan i gotovo nevjerojatno jasan.”
Naravno, bez ikakve metodološke podloge toj izjavi.
Mislim da ću ostati uz Rumenka i spasiti ga od sunca – dobijem više kalorija i manje dogme od bilo čega što Ivančić nudi, a i jeftiniji je.
Dakle, opet na temu znanosti i znanstvenosti…U načelu se potpuno slažem s Vašim komentarom Ajgore i sama smatram da se ne smije “svašta” “trpati” u znanost i da je uvijek potreban oprez, ali ovdje se radi o nečemu zaista novom, i to novo je predmet našeg proučavanja i to novo želimo upravo donijeti cijelome svijetu a ne samo katoličkoj Crkvi.No to “novo” je uistinu proizašlo iz Crkve, jer se jedino ona do sada donekle bavila patnjom čovjeka, tj.patnjom duhovne duše, ali ne dovoljno, i uvijek uokvireno u religijsko tj.Bog Otac, Sin Isus i Duh Sveti itd. No problem je u tome što nitko nije izučavao što to duhovna duša čovjeka uistinu jeste, gdje se generira njezina patologija i iz čega, kako se ona liječi npr. kako je moguće da među ateistima ima toliko “svetih ljudi”, a među katolicima koji su stalno u crkvi, tako malo, …što je to odlučujuće za čovjeka i kako dajeluje na njega, kada je duhovno njegovan itd…Hagiot. je izrasla iz katoličkiog seminara i to iz onoga njegovog dijela u kojemu su se događala duboka duhovna ozdravljenja ljudi, no hagioter. nije tu zastala, dapače, razvija se.Ovo što ste spomenuli: kateheze o Isusu Kristu, egzistenciji, molitvi, se odnosi na početeke hagioterapije, pri čemu ne isključujem tj. ne poričem iste.Danas se hagioterapija želi razvijati upravo u pravcu pronalaženja znanstvenog objašnjenja za sve ono što ona sobom nosi i sve ono što ona otkriva. Dragi Ajgore, radim sa ljudima već 20 godina (profesorica sam), prošla sam mnoge edukacije, usavršavanja, kako bi moj rad bio što kvalitetniji, no tek sam koristeći hagioterapiju uspjela uistinu vidjeti velike kvalitativne pomake u radu s osobama u potrebi. Hagioterapija je uistinu djelotvorna, samo je treba pretočiti u znanstveni riječnik kako bi dobila svoje pravo mjesto u svijetu, a to će se sigurno dogoditi.
Marija, drago mi je da se trudite činiti dobro, međutim argumenti o znanstvenosti hagioterapije vam jednostavno ne drže vodu. Sama činjenica da nešto ima određeni “pozitivan” efekt, ne znači i da je znanstveno. Dapače, pogotovo jer sve što možete reći jest da se čini da hagioterapija djeluje, a ne da uistinu djeluje (opet placebo). Činjenica jest da je duša potpuno neznanstven pojam, a sve što sam ikad pročitao vezano uz hagioterapiju (uključujući i onaj pamflet… pardon časopis hagio.hr u kojem se ljudi između 95% bezvrijednih anegdota malo igraju znanosti) je ništa doli navođenja autoriteta u potporu nekakvih teoloških i new-age tlapnji. Čak i da uspijete složiti kostur nekakve nove metode zvane hagioterapija, svi njeni mogući rezultati bi proizlazili iz i bili potpuno objašnjivi pomoću psihologije i sociologije. Dakle, zakonitosti koje vrijede za fizički svijet vrijede i za vreću mesa zvanu naš mozak, a projiciranje dualističkih objašnjenja o metafizičkoj duši i svijesti je nepotrebno, a iskreno i malo primitivno za 21. vijek.
Da bi se nešto u nešto razvilo, mora od nečega početi. Tako je bilo sa psihologijom, tako je bilo sa fizikom, tako je i sa hagioterapijom. Naravno da nemam argumente kakvi bi Vas zadovoljili, ali imam osobno iskustvo iz kojega definitivno podržavam hagioterapiju u njezinom razvoju . Nekako bi mi bilo drago da primjetite da Vam pokušavam objasniti da je to nova priča koja je od nekud morala krenuti (kao što se i genetika npr. prvo počela razvijati u umu jednog svećenika, pa je možda i ona na početku bila pomalo kontroverzna, ali je ipak opstala i priznati ćete razvija se i sigurno će se razvijati i u budućnosti), i naravno da se dira psihologije, sociologije, a pogotovo filozofije; Moglo bi se reći da joj je izvor u filozofskoj antropologiji ( a i terminologija u dobroj mjeri ). Psihološki fenomeni su u hagioterapiji najčešće dio simptomatologije u patologiji ili fenomenologije zdravlja duhovne duše, i hagioterapija psihologiju ne isključuje, ali predmet koji h.želi proučiti je ono što “vreću mesa zvanu naš mozak” čini živom, ono što čovjeka “tjera”da donosi moralne odluke, da npr.odluči dragovoljno otići u rat kako bi branio svoju domovinu, bez obzira na cijenu koju može platiti itd. Dakle hagioterapija želi u fokus svoga istraživanja staviti evo baš to : što me to čini čovjekom, kada sam ja čovjek koji živi svoju slobodu, a kada nisam i zašto je tomu tako ? Želim Vas pozvati da malo pomnije proučite hagioterapiju, možda ne proučite već iskusite. Sigurna sam da bi Vaš kritički um doživio olakšanje.Žao mi je zbog Vašeg skoro bih rekla predrasudnog negativizma spram hagioter. koji Vas tjera da donosite pristrane zaključke, pristrane upravo jer Vam je predodžba jako opterećena krivim slikama o Hagioterapiji kao ovome ili onome, i koja Vam ne da da vidite i prihvatite nešto novo i različito, što hagioterapija jeste. Nadam se da ćete smoći snage odagnati svoj temeljni oportunizam kako bi možda otkrili nešto novo, jer kako bi se inače ikakva znanost mogla razviti ?. Veliki pozdrav od “primitivne”.
Polazne osnove hagioterapije su da samo čovjek ima dušu i da se ona udahnjuje u trenutku začeća. To je s mog znanstvenog stajališta potpuno pogrešno. Naime, prava je istina da je u trenutku stvaranja Veliki Inteligentni Kreator stvorio određen konačan broj duša koje nastanjuju sve životinjske vrste. Kada se jedna duša nekoliko puta reinkarnira i usavrši u vlastitoj vrsti, tada se seli u viši oblik života. Npr, nakon što je nekoliko puta bila u tijelu zeca, duša se može preseliti u tijelo psa. Proces se može odvijati i u suprotnom smijeru, npr. ako je duša čovjeka u svome životu bila zla, može nakon tjelesne smrti biti premještena u tijelo goveda. Da se takva seoba duša zaista događa postoje mnogobrojni znanstveni dokazi, npr. ako se prati tjelesni pomor određene vrste životinja, negdje drugdje u svijetu sigurno će se pronaći istovremeni veliki rast neke druge vrste.
Kada čovjek ima određene duševne tegobe, prvi je korak ustanoviti od koje se životinje reinkarnirao. Tako npr. u primjeru dijagnoze koju sam naveo u prethodnom komentaru, hagioterapeut je pogrešno utvrdio da se radi o tzv. prenatalnim uvredama. (U izvornom tekstu piše da je majka htjela napraviti abortus i to je uvrijedilo embrij pa je ostala trauma.) Moja znanstvena metoda temelji se na suočavanju s negativnostima iz prethodne inkarnacije i nakon toga se može postići oslobođenje od loše energije koja je uzrok poremećaja. Ta energija se ne može izmjeriti niti vidjeti, ali neosporno je da postoji… pa ni misao nije nitko vidio. Nakon vlastite ekspertize spomenutog slučaja zaključio sam da su i dijagnoza i terapija bile pogrešne. Naime, pacijentica je u prethodnom životu bila zlostavljani konj i umjesto kateheze o Isusu trebalo joj je čitati veterinarski priručnik o njezi konja. Njoj nije bila narušena duhovna struktura srca već kopita.
Ova nova znanstvena metoda temelji se na starim indijskim učenjima, ali je namijenjena svim ljudima. Da je ona točna govore mnogi dokazi – osobna svjedočanstva ljudi koji se sjećaju nekih događaja iz prethodnih života, a ima i materijalnih dokaza poput ovog: http://www.jutarnji.hr/putuju-li-nicolas-cage-i-john-travolta-kroz-vrijeme–kad-pogledate-ove-fotke-zapitat-cete-se—/977400/ Da se ne radi o pukoj slučajnosti govori činjenica da se radi o dvije osobe!
Ova znanost je tek u povojima, ali budimo otvorenog i slobodnog uma i dopustimo da se tek otkriju i dokažu temeljna načela na kojima sam znanstveno razvio dijagnostiku i terapiju, a sve u cilju pomoći ljudima.
Metoda gradnje sustava na takvim temeljima nije ništa novo, odličan primjer je Ptolomejev geocentrični sustav u kojem je razvio teoriju sfera i epiciklika i tako znanstveno pronašao objašnjenje za kretanje zvijezda i planeta.
Draga Marija, da li ste Vi hagioasistentica?
Moram konstatirati da su Vas i Nikola i Ajgor nadjacili sa argumentima. Ispada kao da zelite dobro ali teze nemaju cvrstih temelja – kao kod argumentiranja raznoraznih sekta – a znamo da polaznici uvijek samo zele ‘dobro’.
Meni je zao da se hagioterapija predstavlja kao znanost a jednostavno ne prizna da se neke stvari ne mogu razumom nego samo srcem i duhom dokuciti. Koliko sam shvatila na kraju je opet Bog onaj koji lijeci pa je po meni tuzno ako je hagioterapija vec izasla iz katolicke crvke da se tako i ne predstavlja nego se ‘prikriva’ kao ‘znanost’ i izdaje casopis koji skoro identicne price i recenice nudi kao hrvatski feel-good casopis Sensa (‘Vas suputnik prema sretnijem zivotu’).
Stvarno izgleda da hagioterapija ima za cilj da bude planetarno prihvacena disciplina i sredstvo da to postigne je ugurati svoja dostignuca u danas prihvatljivi ‘znastveni rijecnik’ – odnosno sredstvo nije bitno, a znanost postaje idol. Ispada kao da se pod krinkom zdravlja zeli dovesti covjeka do krscanstva. To isto radi napr. yoga koja pod krinkom tjelosnog zdravlja na kraju vodi do hinduizma – odnosno odvlacenja od krscanstva. A da do sada nitko nije pokusavao istrazivati duhovnu dimenziju covjeka naprosto nije istina. Pa sto radi cijeli pokret new-agea? Da li homeopatija ne uvazava dusevnu i duhovnu dimenziju covjeka i po tome daje terapiju, sto radi Louise Hay, Eckhart Tolle i danasnje ‘self-help’ knjige? Vec je Rudolf Steiner predavanja odrzavao na temu ‘Duhovna znanost i medicina’ i napisao tisucu knjiga. Takodjer smatra da je religija samo jedan dio duha i uvijek je naglasavao da je Antropozofija iskljucivo temeljena na znanosti – tako da svatko moze sve preispitati i doci do istih zakljucaka. Medjutim njegovu znanost se ipak gleda kao pseudo-znanost. Zato se bojim da i ako ima puno istine u hagioterapiji – njezino predstavljanje kao nova znanost mi se cini kao laz (a lazi na kraju nikad ne daju dobrih plodova) te puno ljudi u startu vec odbija. Ako Isus kaze da je on jedini lijek – mi mozemo tu recenicu prihvatiti kao istinu ili laz i ne mozemo ju znastveno dokazati (ma da kongregacija za kauze svetaca pri katolickoj crkvi na primjer u slucaju iztrazivanja cuda ogromne napore ulaze da svaki slucaj bude zasebno znanstveno od lijecnika ispitan, potvrdjen ili odbacen) – onda ga treba tako i otvoreno predstaviti
i trebalo bi ono naglasiti po cemu se hagioterapija razlikuje od ostalih terapija. A to je u ovom slucaju lijek.
Znanost, znanstveno, metodologija…
Absolutne je potrebno gledati i duhovnim očima, da bi se moglo videti to što je duhovno. Kako to izgleda? Počni gledati i videt češ.
Kad gledamo samo fizičkim očima, vidimo to što je fizički. No tu se može vidjeti, kako se mjenja – dopunjava metodika – metodologija istraživanja, da se onda zaključuje, da je nešto znanstveno.
Zašto se mjenja metodika rada? Pa zna se.
Toliko se toga i slučajno odkrije, i nema metode, kako to znanstveno dokazati. Što se onda desi? Zna se.
Nekada se nije znalo, ni znanstveno tumačilo, da je krv za ono i ono. Nije se ni znalo što je sve u krvi… Trebalo je vremena i rada na tome.
Sada je tu Hagioterapija, koja ide tim putem što je u prirodi, gdje živimo, jesmo i smo i ipak, to se uvijek razvija, jer svaki dan postaje novo. Zato nije jednostavno samo reči, ma to nije ništa,.
Ma dragi čovječe, kad bi upoznao samo inštrument za mijerjenje viskoznosti nafte i njime nebi mogao otkriti što je sve u krvi, ili još više, što se sve može krvlju, bilo bi (…) reči, krv ne postoji ili, ovo crveno nije ništa posebno. Pa zašto bi bili uskračeni za nešto dobro? Zato jer imam u svojoj historiji slabog iskustva Bogom ili nekom religijom? Ma ne , vrijedi iči dalje, živjeti iz slobode, koja je u meni, tebi, nama svima, a tamo je razvoj, uvijek nešto novo, dobro, fascinantno, ljepo. Uf, kako ti želim, da si bar malo dozvoliš uči u tu slobodu, gdje je mir, ljubav, otvorenost za dobro, novo, bezgranično…
Naime, biti i živjeti kao čovjek vjerujem, da je znanstveno, no kako bi to znanstveno dokazao…? Ko , (ne što) je zapravo čovjek? Ko zna? Ko mi može bar malo reči o tome?
Možda kolega Ajgor?
Eto sve dobro iz inozemstva.