Hrvatski alternativci i placebo efekt – neznanje, nemar ili zloupotreba?

Pukom “srećom”, Hrvatsko Udruženje za Prirodnu, Energetsku i Duhovnu Medicinu (HUPED) mi je na radaru ovih dana. Prije dva tjedna sam obradio članak iz Slobodne Dalmacije u tekstu naslova “Alternativna medicina i pseudonovinarstvo u Hrvata – što kaže ‘Slobodna’?” U tom članku je HUPED glavni protagonist, a sam članak je pun u najmanju ruku upitnih informacija. A sada, sasvim slučajno primjetih tekst na HUPED stranicama koji se bavi placebo efektom. Iskreno, tekst sam počeo čitati ne primjetivši koja je web stranica u pitanju, no odmah sam primijetio da tu nešto ne štima. Nakon toga sam obratio pozornost na činjenicu da je tekst objavljen od strane HUPED-a i stvari su polagano sjele na svoje mjesto. Tekst je objavljen 2002. godine i ukratko, on promovira alternativne načine liječenja, odnosno njihovu integraciju u konvencionalnu medicinu. Sve to tek pomoću interpretacije placebo efekta? Kako?

Odgovor je: nikako. Ali uz dovoljno upornosti, traljavosti i površnosti, moguće je pokušati.

Ako želite pročitati puni tekst s HUPED-ove stranice, proguglajte “HUPED placebo” i odaberite prvi rezultat. Autorica je Mihok Diana, dr.med.

Već na samom početku počinje krivo prezentiranje situacije i postavljanje lažne premise:

Placebo efekt je jedan od najeksploatiranijih pojmova u medicini. Mnogi ga koriste u razne svrhe i svatko ga drugačije definira. Dakle, mnogi barataju sa crnom kutijom pojma placebo efekta, a da pri tom ne znaju njen potpuni sadržaj.

Dakle, pobornici alternative su odmah izjednačeni s propagatorima znanstvenog pristupa, jer obe grupe navodno “eksploatiraju” placebo efekt u svoje svrhe. Ovo je tek primjer retoričkog trika, non sequitura koji u nekim pojedincima može usaditi vjerovanje u alternativne metode liječenja, a sve s mlakim, površnim argumentima.

Prije nego smo, kao društvo, postali svjesni postojanja placebo efekta, nije bilo jasno kako i zašto mnoge terapije djeluju. Danas, kad je jasno da placebo efekt postoji i objašnjava prividno djelovanje alternativnih terapija, razni šarlatani aktivno šire dezinformacije o samom placebo efektu kao nečemu mističnom što iskorištava mehanizme samoizliječenja organizma. U tu svrhu autor teksta koristi izraz “crna kutija”, implicirajući da je placebo nešto što ne razumijemo i ne možemo razumjeti. To jednostavno nije istina, no više o tome poslije.

1. Koriste ga [placebo efekt] protivnici alternative kada žele reći da nešto nije znanstveno tj. da je «prevara».
2. Koriste se pobornici alternative kada žele dokazati da je nešto djelotvorno.
3. Koriste ga znanstvenici u dvostruko slijepim kliničkim pokusima kako bi uz njegovu pomoć došli do znanstvenih dokaza.

1. i 2. su tek ponovni pokušaj izjednačavanja alternativaca s pravim doktorima koji koriste znanstveni pristup. 3. mi je posebno zanimljiv, pogotovo uz prateći tekst…

Apsurdno je da ono što je prihvaćeno kao znanstveni dokaz, leži u korelaciji s placebom,  za kojeg u isto vrijeme nema jasnih i jedinstvenih znanstvenih dokaza kako on zaista djeluje.

… jer uopće ne razumijem što je pjesnik htio reći. Formulacija rečenice je takva da implicira nepobitnu vrijednost placeba, međutim jedini pravi apsurd je to što rečenica nema nikakvog smisla, pa ni gramatičkog. 

Većina istraživanja pokazuje da 30 do 40 % pacijenata doživljava pozitivan placebo efekt. Friedman i Benson su pronašli placebo poboljšanja kod 60 do 90% bolesti.
Trebamo biti svjesni da nema niti jednog izlječenja bez placebo efekta.
Svi lijekovi osim svog farmakološkog djelovanja imaju i placebo efekt, te je teško odvojiti ta dva efekta.

Uistinu, postoje istraživanja koja pokazuju da je, ugrubo, trećina ljudi podložna placebo efektu. Argument teksta mi samim time nema nikakvu snagu, jer ako je alternativna medicina (u najboljem mogućem slučaju) jako dobar placebo, te ako to nije razlog da zaključimo da je alternativna medicina šarlatanstvo koje nema opipljivog djelovanja, onda u biti 2/3 ljudi u startu baca novac u vjetar. Kad tome dodamo činjenicu da placebo nije nekakav mistični mehanizam samoizliječenja, već “djeluje” tek kod subjektivnih pokazatelja kao npr kod percepcije boli (i to jako slabo, tek nekoliko postotaka), s tim propada i temeljni argument ovog teksta, kao i temelji alternativne medicine uopće. Ako smo oboljeli od raka i uzmemo alternativni pripravak, postoji mala šansa da ćemo sami sebe uvjeriti da je smanjena bol odnosno osjećaj slabosti i druge subjektivne popratne pojave kod raka. To ne znači da se rak smanjuje i zdravlje poboljšava, već se samo smanjuje subjektivna percepcija boli i nelagode uzrokovane rakom, jer, dok uzročnik bolesti i boli uistinu jest stvaran, sam osjećaj boli je uvelike subjektivan i ovisi o ljudskoj percepciji i stanju uma. Tome smo podložni svi, kao ljudi, npr putem psihološkog mehanizma averzije prema gubitku, odnosno opravdanja uloženog (vrijeme, novac, nada…).

Isto tako, suočen sa stalnom boli i nelagodom od bolesti, čovjek često pati od stresa, tjeskobe, pa i depresije. Odlazak bilo kakvom šarlatanu može privremeno ublažiti neke od tih tegoba samim prenapuhanim obećanjem tog šarlatana, kombiniranog sa željom pacijenta da mu povjeruje. Pacijent tada tumači poboljšanje uslijed nestanka depresije kao poboljšanje same bolesti (još jedan temelj na kojem počivaju alternativni šarlatani). Međutim, dobar dio tjeskobe, stresa i depresije nastaje ako imamo osjećaj da ne radimo dovoljno da bismo sami sebi pomogli. Jedan veliki uzročnik takvog osjećaja su upravo besmislene anegdote i propaganda alternativaca koji neumorno uvjeravaju ljude i šire svoje apsurdne metode “liječenja”. Preuzimanje zasluga za ublažavanje nečega što i sam dijelom uzrokuješ? Žalim, ne može.

Nadalje, podložnost placebu otvara vrata nocebu (“negativnom” placebu s lošim posljedicama) kao i zanemarivanju stvarnog adekvatnog liječenja, jer ljudi  ne mogu razlikovati olakšanje subjektivnih mjerila kod manifestacije bolesti i ozdravljivanje od same bolesti. Prostora za veliku zdravstvenu štetu (pa i smrt) je jako puno.

Trebamo biti svjesni da nema niti jednog izlječenja bez placebo efekta.
Svi lijekovi osim svog farmakološkog djelovanja imaju i placebo efekt, te je teško odvojiti ta dva efekta.

Užas. Ali je lako napraviti dekonstrukciju. Placebo efekt podrazumijeva informiranost pacijenta o uzetom lijeku. Ako pacijent primi lijek bez svog znanja, doći će do ozdravljenja bez ikakvog pratećeg placebo efekta.

I da, u uobičajenoj medicinskoj praksi, svaki lijek će biti praćen određenim placebo efektom. Međutim, placebo efekt je potpuno odvojena pojava od samog lijeka. Isto tako, u konvencionalnoj medicini je on tek šlag na velikoj, ukusnoj torti medicinskih preparata i terapija (ma koliko zanemariv taj šlag bio), dok je u alternativnoj medicini placebo efekt SVE, odnosno alternativna medicina jest placebo efekt. Pa se lijepo zapitajte… Želim li tortu sa šlagom ili šlag bez torte (ako uopće postoji)?

Placebo treba  češće svjesno upotrebljavati. On je od velike pomoći konvencionalnoj i nekonvencionalnoj medicini,  jer može uvelike povećati postotak pozitivnih efekata bilo koje terapije.

Postaje jasno zašto je ovaj argument glupost… Placebo je pomoć?

Možda.

Ponekad.

I to samo kod nekih subjektivnih mjerila, za tek nekoliko mizernih postotaka.

Tekst nastavlja iznošenjem definicije placeba, odnosno porijekla riječi:

Riječ placebo potiče od latinske riječi placere,  što znači « ja ću zadovoljiti».

Na stranu sitničarenje i činjenica da je placere infinitiv od “zadovoljiti”, dok placebo znači “ja ću zadovoljiti”. Daleko zanimljivija je prvotna upraba riječi. Kako piše Dan Ariely:

Termin [placebo] je korišten u četrnaestom stoljeću, odnoseći se na lažne ožalošćene, koji bi primali novac da nariču i plaču za vrijeme pogreba. 1785. godine riječ se pojavljuje u Novom Medicinskom Rječniku, opisujući marginalne i upitne medicinske prakse.

Odgovarajuća upotreba, po mom skromnom mišljenju.

Pred sam kraj teksta, autor elaborira stavke 1,2 i 3 s početka. Pritom je posebno zanimljiv elaborat broj 1.

1. Koriste ga protivnici alternative kada i žele reći da nešto nije znanstveno tj. da je «prevara»
Mnogo toga još nije znanstveno dokazano, pa ne sumnjamo u djelotvornost toga. Isto tako je za mnoge znanstvene dokaze vrijeme pokazalo da su bili greška.
Nije pošteno negirati pozitivna iskustva nekih alternativnih tretmana, samo zbog toga što još ne znamo objasniti koji je točan mehanizam njihova djelovanja tj. zato što ih ne možemo ugurati u do tad poznate stručne ili znanstvene okvire.

Baš me zanima koje su to mnoge nedokazane a djelotvorne stvari. Ta rečenica je apsolutna neistina. A ostatak teksta predstavlja tipičan bijeg od istine kakav vidimo u gotovo svih promotora alternative… Već sam pisao o tome, pa ću samo citirati par rečenica iz svog ranijeg teksta:

Ono što alternativci ne shvaćaju (ili ne žele shvatiti) jest da postoji razlika između testiranja mehanizma terapije – “kako funkcionira?”, i testiranja učinkovitosti terapije – “da li funkcionira, ako da – koliko pomaže?”. A učinkovitost/efikasnost je relativno lako testirati

(…)

Čak i ako još uvijek nije poznat mehanizam neke terapije, a detaljne i brojne studije ukazuju da je ona efikasna, znanstveni konsenzus će postati provođenje te iste terapije. Dakle, čak i ako neka terapija funkcionira na nepoznat način, ili čak način koji prividno krši postojeće poznate zakone prirode, to neće spriječiti medicinu da prihvati efikasnost terapije i počne ju primjenjivati.

Svemu lijepome dođe kraj, pa tako i ovom mom (rođendanskom) tekstu – ne valja pretjerivati s alternativnim glupostima.

Laku noć, sretno🙂

Ovaj unos je objavljen u alternativna medicina i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Hrvatski alternativci i placebo efekt – neznanje, nemar ili zloupotreba?

  1. Ajgor napisao:

    Evo jedan svježi primjer trabunjanja na temu placebo efekta. Tomislav Ivančić, poznati hagioterapeut, kaže sljedeće:

    Dvije stvarnosti pokušavamo ovdje otškrinuti i istražiti. Prva stvarnost je čovjekov duh i tu stvarnost pokušavaju istraživati danas i liječnici. Oni to istražuju pod vidom placebo efekta. Zapravo, malo je njih koji u to vjeruju jer još uvjek liječnici su … u nekom čudnom stavu prema duhu čovjeka, prema onom što je bitno za čovjeka i bolesnika, a to je čovjekova duhovna duša, čovjekova snaga kojom može ozdraviti i koja oživljava oživjeti tijelo. Jer ni jedan lijek ne može oživjeti stanice tijela, nju oživljava duh, duhovna duša. Nije dakle kemija i fizika, nisu dakle kemijski spojevi oni koji čovjeku daju zdravlje i koji čovjeka vode da je kreativan i slobodan nego naprotiv nešto sasvim drugo.
    Međutim, liječnici, oni koji proučavaju taj placebo efekt, to znači oni koji pokušavaju vidjeti da neki bolesnik koga su proglasili neizlječivim – izliječi se. I kako to da neki drugi za kojeg su rekli da je sasvim lagano bolestan, umre, što se zapravo događa?

    Ne znaš je li gore ako Ivančić zaista ne razumije što je placebo ili ako namjerno obmanjuje slušateljstvo kako bi svoju “znanost” upakirao u privlačniji omot. (Prije će biti ovo drugo.)

    Cijela “znanstvena” emisija može se čuti ovdje: http://arhiva.hkr.com.hr/program_web_arhiva/mp3_32kbps_mono/vjerska_redakcija/gospodine_nauci_nas_vjerovati/121009gospodine.mp3

    Btw, zanimljiv je i oksimoronski naziv emisije: “Gospodine, nauči nas vjerovati”!😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s